Zamislite da imate 17 godina i da ste jedan od talenata koji najviše obećavaju u sportu kojim se bavite. A onda zamislite da predstavljate zemlju koja nikad nije osvojila olimpijsku medalju.
To je realnost za bosanskohercegovačku plivačicu Lanu Pudar, koja cilja na pobjedničko postolje na Olimpijskim igrama u Parizu sljedeće godine.
– Naravno da želim medalju – kaže Pudar u intervjuu za DW dok se njeno lice sjaji.
– To je nešto posebno za moju zemlju, za sve. Ući ću u sportsku povijest. Mislim da sam blizu medalje, jer sam (na Svjetskom prvenstvu – op. aut.) u Fukuoki ove godine bila četvrta. Trebam još učešća u trkama, moram naučiti kako se natjecati s najboljim sportašima.
Moram sve poboljšati. Moram unaprijediti svoj trening, moram smanjiti svoje vrijeme i plivati još brže. Ali mislim da imam taj potencijal – kaže Lana Pudar za Deutsche Welle.
Nema sumnje da Lana ima potencijal u njenoj omiljenoj disciplini, 200 metara leptir, iako je razlika između nje i jedne od njezinih glavnih suparnica bila jasna na nedavnoj trci u okviru Svjetskog kupa održanog u Berlinu.
Unatoč tome što je na posljednjoj dužini osvojila brončanu medalju, završila je gotovo dvije sekunde iza Kineskinje Zhang Yufei, pobjednice trke i aktualne olimpijske pobjednice. Ipak, utrka joj je dala dragocjeno iskustvo natjecanja u vrhunskom međunarodnom sportu.
– Jako je važno jer ovo je početak nove sezone. Važno je vidjeti gdje sam sada i što još moram učiniti da napredujem, da budem na najboljoj razini na Olimpijskim igrama – navela je ona.
Politička natezanja
BiH je jedna od samo četiri europske zemlje koje nikada nisu osvojile olimpijsku medalju (ostale su Albanija, Andora i Monako), ali Pudar je u dobroj poziciji da to promijeni.
Zlatna medalja, koju je osvojila na prošlogodišnjem Europskom prvenstvu u Rimu, nagovijestila je njezin dolazak na seniorski nivo, pretvorivši je preko noći u zvijezdu kod kuće – na Balkanu.
Međutim, ne slave svi pobjedu ove tinejdžerke. U susjednoj Srbiji nacionalističke novine su je kritizirale, jer se odlučila natjecati za Bosnu, s obzirom na to da joj je otac Srbin. Jedan posebno omalovažavajući naslov glasio je: “Nova prvakinja Europe, nije htjela Srbiju, izabrala je Bosnu!”
I dok neki pokušavaju priskrbiti politički kapital na njenom uspjehu i prisvajati je kao svoju, sama plivačica želi smiriti te tenzije.
– Vidim da me ljudi posebno vole u mojoj zemlji, ali vidim da me poštuju i susjedi. Stvarno sam željela plivati za BiH jer je to moja zemlja. U njoj sam rođena, u njoj sam odrasla i stvarno želim napraviti velike stvari za moj rodni grad i moju zemlju – kazala je Pudar.
Lani Pudar nije baš bilo od pomoći to što je njen otac Velibor i sam bio poznati sportaš, koji je igrao nogomet i bio trener u brojnim klubovima u zemlji i inozemstvu, uključujući i Srbiju. Općenito, međutim, ona ipak osjeća da ima koristi od sportskog backgrounda svoje obitelji:
– Dobro je imati nekoga tko razumije sport i odricanja. Nikada nisu vršili pritisak na mene, ni on, ni moja majka. Svi su samo sretni. Vjeruju u moje trenere, to je najvažnije – rekla je ona.
Ogromne žrtve
Odricanja, o kojima Lana govori, su ogromna. Dok njezine prijateljice odlaze u šoping ili kino, ona se podvrgava napornoj dnevnoj rutini.
To uključuje buđenje u pet ujutro, kako bi obavila prvi dnevni trening, na suhom, nakon čega slijedi nekoliko boravaka u bazenu od dva do dva i po sata i neko vrijeme u teretani.
Stvari komplicira činjenica da njezin rodni grad, Mostar, nema olimpijski bazen, što znači da mora putovati dalje da bi trenirala, obično u glavni grad Sarajevo ili u Banjaluku.
– Moj život je vrlo težak i drugačiji od života drugih tinejdžera. Trebam ići na plivačke kampove širom Europe i svijeta, tako da često boravim van kuće. To je stvarno zamoran raspored. U međuvremenu, kada sam kod kuće, moram ići u školu. Stvarno je naporno.
Ja sam vrlo jednostavna dama – dodaje ona, smijući se. – Nemam nikakav hobi, osim plivanja. Ali to nije čak ni moj hobi, to mi je kao stalni posao.
Dakle, je li to sve posao, a ne sport? “Nađem malo vremena, ali ne baš često”, kaže ova 17-godišnjakinja. I ovdje važi stara poslovica, “no pain, no gain” , posebno imajući u vidu da mnogi utrku na 200 metara leptir stilom smatraju najtežom plivačkom disciplinom.
– Stvarno je bolno – rekla je Pudar nakon finala u Berlinu. Ali ona ne sumnja da ima ono što je potrebno da smanji zaostatak za svojim suparnicama.
– Vjerujem u sebe, vjerujem u svoje trenere i u svoj trening. Ovo je stvarno dobar početak sezone – rekla je u intervjuu za DW Lana Pudar.
