Nogometaši Intera izborili su plasman u finale Lige prvaka nakon što su u uzvratnom susretu polufinala na San Siru pred 75.567 gledatelja pobijedili gradskog suparnika Milan sa 1-0 i tako potvrdili 2-0 pobjedu iz prvog susreta.
Inter će u finalu 10. lipnja u Istanbulu igrati protiv boljeg iz sutrašnjeg okršaja Manchester Cityja i Real Madrida. Prvi susret na Santiago Bernabeu je završio 1-1.
Nakon 13 godina Italija ponovo ima predstavnika u finalu Lige prvaka, nakon što je Inter u sudaru protiv gradskog suparnika Milana nakon dvije polufinalne utakmice pobijedio sa 3-0. “Nerazzurri” su prošlog tjedna kao gosti slavili 2-0, a u uzvratu su potvrdili prolazak u finale pobjedom 1-0.
Upravo je Inter 2010. bio posljednji talijanski finalist. Inter je te godine i osvojio europski naslov nakon 2-0 pobjede protiv Bayerna. Bila je to treća europska kruna za “Nerazzurre” nakon slavlja 1964. i 1965. Inter je još dva puta igrao u finalu, 1967. je izgubio od Celtica, a 1972. od Ajaxa.
Večerašnji dvoboj na Meazzi bio je peti “Derby della Madonnina” ove sezone pri čemu je Inter slavio čak četvrti put.
U Serie A je Milan pobijedio sa 3-2, a Inter je uzvratio pobjedom 1-0. Dva velika rivala igrala su i u talijanskom Superkupu, u Rijadu gdje je Inter bio bolji sa 3-0. U prvom polufinalu Lige prvaka Inter je pobijedio sa 2-0, a uzvrat je također otišao na stranu “Nerazzurra”.
Milan je bio jači u odnosu na prvi susret nakon što se oporavio Rafael Leao. Portugalac je prije desetak dana pretrpio ozljedu mišića desne natkoljenice zbog čega je propustio prvi susret. Međutim, nije bilo Ismaela Bennacera, za kojeg je sezona završila nakon ozljede koljena.
Stefano Pioli je napravio i promjenu u obrani. Iz momčadi je ispao iskusni Danac Simon Kjaer, a priliku je dobio mladi njemački branič Malick Thiaw. S druge strane Simone Inzaghi nije imao razloga za promjene u sastavu.
Počelo je žustro s obje strane. Prvi je zaprijetio Milan, u petoj minuti Theo Hernandez je daljine pokušao iznenaditi Andrea Onanu. Bio je to silovit udarac, koji je prošao iznad grede. Dvije minute kasnije na suprotnoj strani je uzvratio Nicolo Barella, no i on je pucao preko gola.
U 11. minuti gosti su imali sjajnu priliku, Sandro Tonali je prošao po lijevom krilu, te povratnom loptom uposlio Brahima Diaza koji je slabo pucao i Onana nije imao problema s njegovim udarcem.
Uslijedile su skromne minute bez previše prilika uz brojne prekide i prekršaje. Tek u samoj završnici prvog dijela susret je ponovo živnuo. Možda i najbolju priliku u prvom dijelu imao je Milan u 38. minuti. Do tada nevidljivi Leao se sjurio prema golu po lijevoj strani, pucao je s desetak metara iskosa, ali pored gola.
Dvije minute kasnije priliku je imao i domaćin. Hakan Calhanoglu je ubacio iz slobodnog udarca, Edin Džeko pucao glavom, no Mike Maignan je obranio.
Otvaranje drugog dijela nije donijelo previše. Inter je sigurno kontrolirao igru, bez potrebe za rizikom i Milan je bio nemoćan. Inter je u potpunosti umrtvio utakmicu, a u 75. minuti zadao konačan udarac suparniku. Lautaro Martinez je ušao u kazneni prostor s lijeve strane, izmijenio dodavanje s Lukakuom, te lijepo pogodio u bliži kut za 1-0.
