Iako su cijene hrane u svijetu u proteklom mjesecu blago smanjene, u Bosni i Hercegovini se to nije dogodilo i nema najava da će doći do njenog pojeftinjenja, jer kako kažu trgovci “ovo je roba koja je nabavljena u prethodnom razdoblju kad su cijene u nabavi bile znatno više”, kazala je Feni Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženje za zaštitu potrošača “DON” Prijedor.

Ipak, kako napominje, na policama bilježimo blagi pad cijene jestivog ulja, što svakako ohrabruje da i drugi proizvodi mogu i trebaju imati znatno nižu cijenu.

No, s druge strane, kako kaže, opravdan je strah kod građana od novih poskupljenja “jer dosad nijedna vlada u našoj zemlji nije donijela mjere vezane ublažavanja krize i nagli porast inflacije”.

-Dok su druge zemlje svojim građanima pomagale na različite načine pa i u novčanim iznosima za najugroženije, kod nas se to nije dogodilo već imamo samo povećan broj javnih kuhinja i građana koji traže da se u njima prehrane jer drugačije ne bi mogli preživjeti mjesec – ustvrdila je izvršna direktorica  Udruženje za zaštitu potrošača “DON”. 

Prognoze nisu ohrabrujuće, dodaje, jer će sjetva ponovo biti znatno skuplja, a svjedoci smo da se u našoj zemlji proizvodi mali dio hrane, većina je iz uvoza.

Po njezinim riječima, iako je došlo do blagog povećanja mirovina taj iznos je već unaprijed potrošen na poskupljenje ekonomskih usluga (grijanje, električna energija, vodoopskrba, odvoz otpada i dr.) tako da građanima ostaje da se snalaze kao i dosad. 

Na pitanje mijenjaju li se potrošačke navike zbog svakodnevnih poskupljenja, kupuju li građani manje i okreću li se jeftinijim proizvodima, Marić odgovora kako se u našoj zemlji već odavno ne gleda na kvalitetu nego se kupuje ono što je dostupno i pristupačno količini novca koje građani imaju.

-Može li obitelj koja živi od mirovine ili najniže plaće razmišljati o kvaliteti ili je važno samo kako da prežive mjesec i ne uđu u dužničko ropstvo s pružateljima komunalnih usluga ili s bankama? Sada se kupuje na sniženjima, u trgovinu se ide s popisom, i to samo onih nužnih artikala koji nedostaju te se prate akcije i sniženja hrane koje nude trgovački centri svakog tjedna – naglašava Marić.

Rekla je i kako se potrošači najčešće žale na neisticanje pravih cijena na rafama u trgovinama, gdje se najčešće događa da je jedna cijena na rafi, a druga cijena na blagajni.

Najčešće opravdanje trgovaca tada bude – nismo stigli sve izmijeniti, kaže ona.  

Nadalje, građani imaju brojne pritužbe i vezane za kvalitetu i održavanje bijele tehnike.

-Pored toga tu je i jako veliki broj potrošača koji duguju pružateljima usluga određene iznose koji se odnose na račune za snabdijevanje vodom, odvozom otpada i dr.- navodi dalje Marić.

 Upozorava i kako je pored povećanja cijena, sve prisutnija praksa u kojoj neki proizvođači smanjuju gramažu svojih proizvoda, dok neki mijenjaju sastojke, tj. smanjuju kvalitetu svojih proizvoda.

Marić kaže kako se već odavno bilježi smanjenje mase ili količine – šrinkflacija na artiklima (manja količina proizvoda u pakovanjima bez smanjenja cijene). 

-Smanjenje gramaže pojedinih proizvoda kako bi cijena ostala ista nije protuzakonito jer propisi nalažu da je obvezno samo da je gramaža istaknuta jasno na proizvodu i točna. Ipak, svako smanjenje predstavlja posredni i perfidni način poskupljenja i time se čini nekorektan odnos prema kupcima – napominje.

Istodobno, ako se mijenjaju sastojci također je dovoljno da se isti navedu na proizvodu čime se zadovoljava forma.

-Svi proizvodi prolaze kontrolu i većina zadovoljava osnovne parametre. Prema podacima Agencije za hranu, određen broj proizvoda se povlači s tržišta ako se uoče veća odstupanja od zakonom definiranih – dodaje Marić.

Kad je u pitanju poređenje cijena hrane kod nas i u regiji, izvršna direktorica Udruženje za zaštitu potrošača “DON” ističe kako statistike pokazuju da smo na svim ljestvicama pri dnu jer su cijene hrane skuplje nego u zemljama u regiji, a “pogotovo kad se uzme u obzir da su kod nas najniže plaće u rasponu od 350 do 400 eura i da svakako s tim novcem možemo da si priuštimo samo tridesetak posto potrošačke korpe”. 

-Najniža plaća u Hrvatskoj i Sloveniji kreće se oko 800 eura što je pokazatelj da u ove dvije zemlje građani mogu da si priušte preko 80 posto potrošačke korpe – zaključuje Marić.

Iako su cijene hrane u svijetu u proteklom mjesecu blago smanjene, u Bosni i Hercegovini se to nije dogodilo i nema najava da će doći do njenog pojeftinjenja, jer kako kažu trgovci “ovo je roba koja je nabavljena u prethodnom razdoblju kad su cijene u nabavi bile znatno više”, kazala je Feni Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženje za zaštitu potrošača “DON” Prijedor.

Ipak, kako napominje, na policama bilježimo blagi pad cijene jestivog ulja, što svakako ohrabruje da i drugi proizvodi mogu i trebaju imati znatno nižu cijenu.

No, s druge strane, kako kaže, opravdan je strah kod građana od novih poskupljenja “jer dosad nijedna vlada u našoj zemlji nije donijela mjere vezane ublažavanja krize i nagli porast inflacije”.

-Dok su druge zemlje svojim građanima pomagale na različite načine pa i u novčanim iznosima za najugroženije, kod nas se to nije dogodilo već imamo samo povećan broj javnih kuhinja i građana koji traže da se u njima prehrane jer drugačije ne bi mogli preživjeti mjesec – ustvrdila je izvršna direktorica  Udruženje za zaštitu potrošača “DON”. 

Prognoze nisu ohrabrujuće, dodaje, jer će sjetva ponovo biti znatno skuplja, a svjedoci smo da se u našoj zemlji proizvodi mali dio hrane, većina je iz uvoza.

Po njezinim riječima, iako je došlo do blagog povećanja mirovina taj iznos je već unaprijed potrošen na poskupljenje ekonomskih usluga (grijanje, električna energija, vodoopskrba, odvoz otpada i dr.) tako da građanima ostaje da se snalaze kao i dosad. 

Na pitanje mijenjaju li se potrošačke navike zbog svakodnevnih poskupljenja, kupuju li građani manje i okreću li se jeftinijim proizvodima, Marić odgovora kako se u našoj zemlji već odavno ne gleda na kvalitetu nego se kupuje ono što je dostupno i pristupačno količini novca koje građani imaju.

-Može li obitelj koja živi od mirovine ili najniže plaće razmišljati o kvaliteti ili je važno samo kako da prežive mjesec i ne uđu u dužničko ropstvo s pružateljima komunalnih usluga ili s bankama? Sada se kupuje na sniženjima, u trgovinu se ide s popisom, i to samo onih nužnih artikala koji nedostaju te se prate akcije i sniženja hrane koje nude trgovački centri svakog tjedna – naglašava Marić.

Rekla je i kako se potrošači najčešće žale na neisticanje pravih cijena na rafama u trgovinama, gdje se najčešće događa da je jedna cijena na rafi, a druga cijena na blagajni.

Najčešće opravdanje trgovaca tada bude – nismo stigli sve izmijeniti, kaže ona.  

Nadalje, građani imaju brojne pritužbe i vezane za kvalitetu i održavanje bijele tehnike.

-Pored toga tu je i jako veliki broj potrošača koji duguju pružateljima usluga određene iznose koji se odnose na račune za snabdijevanje vodom, odvozom otpada i dr.- navodi dalje Marić.

 Upozorava i kako je pored povećanja cijena, sve prisutnija praksa u kojoj neki proizvođači smanjuju gramažu svojih proizvoda, dok neki mijenjaju sastojke, tj. smanjuju kvalitetu svojih proizvoda.

Marić kaže kako se već odavno bilježi smanjenje mase ili količine – šrinkflacija na artiklima (manja količina proizvoda u pakovanjima bez smanjenja cijene). 

-Smanjenje gramaže pojedinih proizvoda kako bi cijena ostala ista nije protuzakonito jer propisi nalažu da je obvezno samo da je gramaža istaknuta jasno na proizvodu i točna. Ipak, svako smanjenje predstavlja posredni i perfidni način poskupljenja i time se čini nekorektan odnos prema kupcima – napominje.

Istodobno, ako se mijenjaju sastojci također je dovoljno da se isti navedu na proizvodu čime se zadovoljava forma.

-Svi proizvodi prolaze kontrolu i većina zadovoljava osnovne parametre. Prema podacima Agencije za hranu, određen broj proizvoda se povlači s tržišta ako se uoče veća odstupanja od zakonom definiranih – dodaje Marić.

Kad je u pitanju poređenje cijena hrane kod nas i u regiji, izvršna direktorica Udruženje za zaštitu potrošača “DON” ističe kako statistike pokazuju da smo na svim ljestvicama pri dnu jer su cijene hrane skuplje nego u zemljama u regiji, a “pogotovo kad se uzme u obzir da su kod nas najniže plaće u rasponu od 350 do 400 eura i da svakako s tim novcem možemo da si priuštimo samo tridesetak posto potrošačke korpe”. 

-Najniža plaća u Hrvatskoj i Sloveniji kreće se oko 800 eura što je pokazatelj da u ove dvije zemlje građani mogu da si priušte preko 80 posto potrošačke korpe – zaključuje Marić.