Većinu komunalnih poduzeća u hrvatskim gradovima već godinama muči nedostatak grobara. Ljudi koji su to radili gotovo cijeli radni vijek, sada su u mirovini, a mladi i zdravi teško se odlučuju za ovaj posao, iako je plaća, za hrvatske prilike, vrlo dobra. Nedostatak grobara već duže muči i Grad Ludbreg, pa je tamošnja komunalna tvrtka Lukom, bila prisiljena ograničiti broj dnevnih ukopa.
Samo ih je osam, a svakodnevno uređuju i obavljaju ukope na čak dvanaest groblja na području Ludbrega i okolnih općina. Za iskop jednoga groba, dvojici radnika potrebna su četiri sata, a temperature koje se posljednjih nekoliko dana spuštaju ispod nule, posao dodatno otežavaju. Tu su i obaveze tijekom pogreba te na kraju zatrpavanje groba.
– Situacija je recimo škakljiva kao i kod ostalih naših kolega u Hrvatskoj. To je deficitarno zanimanje, rekla je Spomenka Škafec, direktorica tvrtke Lukom Ludbreg.
Broj dnevnih ukopa stoga su ograničili na tri. Naznake da će biti bolje ne naziru se, iako je plaća redovita i odavno premašuje tisuću eura. I dok muškarcima posao nije privlačan, na natječaje se nerijetko javljaju žene. No njih na ta radna mjesta ne zapošljavaju.
– Zbilja mi nemamo problem ni s vjeroispovijesti, ni s nacionalnošću, niti spolom, međutim kao što sam rekla, to je teški fizički posao, napominje Škafec.
Grob mora biti dubok najmanje metar i 80.
– Nekad najljepše iskopaš, pa se poruši pola grabe. Plaća je solidna, sve ovisi koliko imaš sprovoda. Koliko se trudiš toliko i zaradiš. Dobro, svatko ne može to raditi, ali koliko se trudiš, toliko i dobiješ, rekao je grobar Krunoslav Lukša.
– Ja sam prije bio konobar što je po meni puno psihički zahtjevniji posao nego ovaj koji sada radim, kazao je grobar Danijel Golenja.
I Danijel i Krunoslav željno očekuju dolazak nekih novih kolega. Jer ljudi će nastaviti umirati, a njima lopate s godinama postaju sve teže.
