Četrnaest godina u Srbiji je vrijedilo pravilo da izbore dobiva onaj tko drži medije s nacionalnom frekvencijom i to je bilo nešto toliko uobičajeno da je u prošloj kampanji Vučić doslovno izišao iz frižidera u televizijskom studiju kako bi ismijao sve one koji su prigovarali da “iskače iz paštete”.
U nedjelju je to pravilo palo.
Najlakše bi bilo reći da je TikTok srušio Pink, ali podaci pokazuju nešto drugo – društvene mreže nisu toliko uvjeravale birače koliko su ih mobilizirale, a ono što mreže nisu mogle, studenti su obavili pješice.
Utakmica je bila krajnje neravnopravna, a to najbolje pokazuju dvije beogradske nevladine organizacije koje sustavno prate medije i izbore.
Biro za društvena istraživanja (BIRODI) od 2012. prati izvještavanje medija, prije svega televizija, dnevnog tiska i internetskih medija. Prema njegovu monitoringu, Vučić je od 11. do 30. rujna imao 78 posto ukupnog vremena posvećenog političkim akterima na pet televizija, što je bila više od 12 puta veća zastupljenost od Studentske liste.
Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA) zabilježio je da je Vučić u samo 11 dana od raspisivanja izbora imao 17 TV gostovanja uživo, a Ilija Srdanović, prvi na Studentskoj listi, nijedno.
Nakon ostavke na dužnost predsjednika, broj Vučićevih direktnih uključenja porastao je s 27 u prvom dijelu kampanje na 78 u završnici.
Skup u Beogradskoj areni uživo je prenosilo 46 televizija, uključujući nacionalne Pink i Prvu. Vučić je u posljednjem tjednu kampanje imao po tri dvosatna intervjua na televizijama s nacionalnom frekvencijom.
Informer – tvornica laži
Jedine dvije utjecajne televizije koje su bile antivučićevski nastrojene su N1 i Nova S, no one u Srbiji ne posjeduju nacionalnu frekvenciju, što znači da nisu dostupne preko klasične zemaljske antene, već isključivo putem kablovskih, IPTV ili streaming operatora.
Prema procjenama medijskih udruga, pristup ovim programima ima manje od polovice gledatelja u zemlji, i to uglavnom u većim urbanim sredinama.
U toj mašineriji posebnu ulogu imao je Informer. Iako Informer TV nema nacionalnu frekvenciju, taj je nedostatak premošćen potpunom koordinacijom s televizijama Pink i Prva i zajedničkim specijalnim emisijama, poput one u lipnju o “zvučnom topu” s Vučićem kao gostom.
Usput je izmišljao: objavio je, primjerice, krivotvoreni izvod iz katastra kako bi tvrdio da prvi na studentskoj listi Srdanović ima kuću u Hrvatskoj. CNN je cijelu kampanju opisao potpunom kontrolom vlasti nad medijima te nadzorom i kibernetičkim napadima na aktiviste.
Studentska medijska strategija
Publika je, međutim, već bila drugdje.
BBC na srpskom, pozivajući se na Reutersov institut, navodi da Instagram koristi 75 posto stanovništva Srbije, Facebook 69, TikTok 46, a X oko 21 posto.
Oko 67 posto korisnika mreže koristi za vijesti i u principu ne gleda televiziju. Studentski pokret dominantno je za kampanju koristio Instagram.
Prema Radiju Slobodna Europa, središnji studentski račun prati više od 930.000 ljudi, uz više od 50 fakultetskih profila. U 30 dana dobio je 55.000 novih pratitelja, četiri tisuće više nego što SNS-ov Instagram ima ukupno.
Prosječna studentska objava skupljala je oko 18.000 lajkova, Vučićeva oko 3.600. Na Facebooku je slika obrnuta: stranice Vučića i SNS-a imaju oko 450.000 pratitelja, dva najjača studentska profila oko 125.000. Generacijska granica iscrtala se gotovo doslovno.4
Mit o siromašnim studentima koji pobjeđuju isključivo na krilima autentičnosti ipak ne drži vodu. Službeni podaci tehnološke kompanije Meta, koje prenosi britanski BBC, otkrivaju da je Studentska lista u samoj završnici kampanje (od 16. rujna do 15. listopada) na oglašavanje na Facebooku i Instagramu utrošila čak 122.000 eura, čime je nadmašila i samu vladajuću stranku (SNS) koja je u istom razdoblju izdvojila oko 105.000 eura.
RSE pokazuje da je SNS oglašavao kontinuirano, dok su se studenti uključili tek početkom listopada: do 9. listopada imali su 39 oglasa za 49.000 eura.
Gdje mreže ne dopiru, ide se osobno
Ključni faktor uspjeha zapravo leži u načinu na koji je upravljao algoritam. Pokus koji je proveo novinar BBC-ja s dva potpuno prazna pametna telefona zorno je prikazao taj mehanizam na djelu: čim je na jednom od uređaja zapratio profil Studenti u blokadi, platforma X odmah mu je počela samoinicijativno nuditi povezane profile poput poljoprivrednih studenata u blokadi, filozofa u blokadi, ali i neovisne medije poput N1 i Danasa.
Algoritam, dakle, nije pretvarao Vučićeve birače u glasače oporbe, nego je postojeće simpatizere studenata umrežavao, povezivao i ubrzano politički aktivirao.
A gdje mreže nisu dopirale, studenti su otišli osobno.
Ocrnjivani u prorežimskim medijima, biciklom i pješice obilazili su zemlju kako bi došli do birača u ruralnim krajevima, Vučićevim tradicionalnim uporištima. U analizi CNN dodaje da su dugi marševi omogućili da poruku iznesu u manjim mjestima, gdje ljudi zbog državne kontrole medija nisu znali ciljeve prosvjednika.
Na kraju je pobjedu donio hibrid novih digitalnih medija i ‘old school’ kampanje doslovno od vrata do vrata.
Pokretu su prethodile dvije godine prosvjeda nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu, u kojem je poginulo 16 ljudi. Mreže su poslužile kao infrastruktura, teren kao zamjena za televiziju, a povjerenje je bilo izgrađeno prije nego što je pokret postao lista.
Vučić je poraz pripisao upravo medijima koje nije kontrolirao: okrivio je neovisne medije Srbije te navodno miješanje neimenovanih europskih zemalja i “američke duboke države”.
Vladavina prava, a ne linč
Novi medijski poredak počeo se lomiti već prve noći. Dio zaposlenih RTS-a okupljen oko grupe “Naš protest” traži ostavku generalne direktorice Manje Grčić i cijele uprave. Grčić je na čelo RTS-a imenovana na pet godina u veljači 2026.
Glavni urednik RTV1 Vojvodina Nenad Ćaćić već je podnio je ostavku, a u prvom dnevniku nakon ostavke ova televizija se ispričala gledateljima za sve laži proteklih godina.
Dan nakon izbora nekoliko desetina građana ušlo je u zgradu Informera i prekinulo program uživo. Pozvala ih je Dijana Hrka, majka Stefana Hrke, poginulog pod nadstrešnicom, kojoj je smetalo kako je taj medij izvještavao o studentima, o njoj i o njezinu sinu.
Vlasnik i urednik te televizije Dragan Vučićević je uživo iz emisije zvao policiju i Hitnu pomoć te tražio za evakuaciju zaposlenih.
Gnjev nije neočekivan: riječ je o mediju koji je dvije godine ocrnjivao studente i obitelji žrtava, nazivajući ih najgorim imenima uz stalni dodatak kako je riječ o ustašama.
Ali upad u redakciju i diktiranje isprike uredniku pred kamerama nije ono što su studenti najavili. Poručivali su kako ne žele zamijeniti jedne vlasnike utjecaja drugima, kao ni zamijeniti jedne mete na političkoj sceni drugima.
Kažu kako žele izgraditi medijski sustav u kojem će i Informer imati pravo emitirati, ali će za laži odgovarati pred regulatorom i sudom, ne pred okupljenima u dvorištu.
