U noći sa subote na nedjelju ponovno ćemo pomaknuti kazaljke na satovima i prijeći na zimsko računanje vremena. Kazaljke ćemo s tri sata ujutro pomaknuti na dva sata. Iako se godinama raspravlja o ukidanju ove prakse, ona i dalje opstaje diljem Europe i tjera nas na redovitu prilagodbu ritma spavanja.
Ideja o boljem iskorištavanju dnevnog svjetla pripisuje se Benjaminu Franklinu, koji je u osamnaestom stoljeću kroz satiru predložio Parižanima da ranije ustaju. Prva stvarna primjena dogodila se u Kanadi, a na nacionalnoj razini prva ju je uvela Njemačka tijekom Prvog svjetskog rata.
Ideja o pomicanju sata s vremenom je dobila praktičnu primjenu, no nije odmah naišla na odobravanje. Britanski graditelj William Willett početkom 20. stoljeća zagovarao je pomicanje kazaljki radi ekonomskih koristi, ali je britanski parlament njegov prijedlog odbio 1909. godine. Nekoliko godina poslije, tijekom Prvog svjetskog rata, ideja je ipak prihvaćena zbog nestašice ugljena i potrebe za štednjom energije.
Njemačka je 1916. postala prva zemlja koja je uvela ljetno računanje vremena, a ubrzo su je slijedile i druge europske države. Nakon rata neke su zemlje odustale od te prakse, među ostalim i zbog nezadovoljstva poljoprivrednika koji su smatrali da promjena vremena otežava rad na farmama.
Glavni cilj tada je bila ušteda ugljena i goriva za ratne potrebe. Ubrzo su tu praksu prihvatile i druge zemlje, no većina ju je nakon rata napustila, da bi joj se ponovno masovno vratila tijekom velike energetske krize sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
U bivšoj Jugoslaviji ljetno računanje vremena uvedeno je relativno kasno, tek krajem ožujka 1983. godine. Tim su potezom tadašnje vlasti željele uskladiti vrijeme s ostatkom Europe kako bi olakšale međunarodni promet, poslovanje i postigle uštedu energije.
Glavni argument za pomicanje sata desetljećima je bila ušteda energije, s obzirom na to da duže svjetle večeri navodno smanjuju potrebu za umjetnom rasvjetom. Međutim, brojne suvremene studije pokazuju da je ta ušteda energije danas zanemariva, a u nekim slučajevima se čak troši i više struje na jutarnje grijanje ili večernju klimatizaciju.
S druge strane, medicinski stručnjaci sve glasnije upozoravaju na negativne posljedice po ljudsko zdravlje. Pomicanje sata remeti naš unutarnji biološki sat, odnosno cirkadijalni ritam, što redovito uzrokuje probleme sa spavanjem, kronični umor i pad koncentracije kod brojnih ljudi.
Pomicanje sata može poremetiti unutarnji biološki ritam, što dovodi do lošijeg sna, umora i privremenog porasta krvnog tlaka. Istraživanja upozoravaju i na povećan rizik od srčanih udara te prometnih nesreća u danima nakon promjene vremena.
Posebno su osjetljive starije osobe i ljudi s kroničnim bolestima. Većina se ljudi prilagodi unutar tjedan dana, no stručnjaci ističu da je važno održavati redovitu rutinu spavanja i ujutro se izlagati dnevnom svjetlu.
Neka istraživanja pokazuju i puno ozbiljnije zdravstvene rizike povezane s ovom praksom. U danima neposredno nakon pomicanja sata redovito se bilježi povećan broj srčanih i moždanih udara, kao i znatan porast prometnih nesreća zbog neispavanosti vozača.
Europska komisija je još prije nekoliko godina službeno predložila potpuno ukidanje ljetnog i zimskog računanja vremena. U velikoj javnoj anketi čak 84 posto ispitanih građana izjasnilo se protiv dvostrukog pomicanja sata tijekom godine, smatrajući to zastarjelim i napornim.
Unatoč tako jasnoj želji građana, cijeli proces je zaustavljen u Vijeću Europske unije. Države članice jednostavno se nisu mogle dogovoriti oko toga hoće li trajno zadržati ljetno ili zimsko vrijeme, strahujući od neusklađenih vremenskih zona i kaosa u prekograničnom prometu.
Zbog tog nedostatka konačnog političkog dogovora, praksa se nastavlja u cijeloj Uniji, pa tako i u Hrvatskoj. Dok se europski čelnici napokon ne usuglase, i dalje ćemo dvaput godišnje prilagođavati svoje satove i prolaziti kroz naporno razdoblje prilagodbe na novi dnevni ritam.
