Uvođenjem europskog sistema ulaska i izlaska (EES) građani Bosne i Hercegovine suočili su se s novim načinom granične kontrole, koji podrazumijeva fotografiranje lica i uzimanje otisaka prstiju. Međutim, što se događa kada osoba zbog ozljede, invaliditeta ili drugog zdravstvenog problema fizički nije u mogućnosti dati otiske?
Europski propisi predviđaju upravo takve situacije, a nemogućnost davanja otisaka prstiju sama po sebi ne predstavlja razlog za automatsko odbijanje ulaska u Hrvatsku ili neku drugu državu šengenskog prostora.
Prema članu 17. Uredbe Europske unije 2017/2226, osobe kod kojih je uzimanje otisaka prstiju fizički nemoguće izuzete su od ove obaveze.
To znači da osoba kojoj nedostaju određeni prsti, ima trajno oštećenje šake ili drugo fizičko ograničenje koje onemogućava uzimanje otisaka ne smije biti tretirana kao putnik koji odbija surađivati s graničnim službenicima.
Posebno je važno razlikovati trajnu fizičku nemogućnost od privremene povrede.
Primjerice, ako putnik dolazi na granični prijelaz Maljevac sa zavojem na ruci, svježom opekotinom, lomom ili drugom ozljedom zbog koje nije moguće pravilno očitati otiske, granični službenici mogu evidentirati privremenu nemogućnost uzimanja biometrijskih podataka.
Europska uredba izričito predviđa da se takva okolnost unosi u EES evidenciju, a putnik je dužan dati otiske prstiju prilikom izlaska iz šengenskog prostora ili narednog ulaska, kada njegovo zdravstveno stanje to bude omogućavalo.
Nakon što se potrebni otisci pribave, oznaka privremene nemogućnosti uklanja se iz sistema.
Granični službenici imaju pravo zatražiti dodatno objašnjenje razloga zbog kojeg uzimanje otisaka nije moguće. Zbog toga putniku koji ima ozbiljnu ili teško uočljivu povredu može biti korisno da posjeduje odgovarajuću medicinsku dokumentaciju.
Ipak, sama Uredba 2017/2226 ne propisuje da svaka osoba s povrijeđenim prstom mora imati posebnu liječničku potvrdu kao obavezan dokument za prelazak granice.
Ako je povreda zahvatila samo jedan prst, a ostali se mogu normalno očitati, granična služba može provesti biometrijsku obradu u skladu s tehničkim mogućnostima i propisanom procedurom.
Pritom se identitet putnika ne utvrđuje isključivo putem otisaka prstiju. EES koristi i fotografiju lica, podatke iz putovnice te druge provjere koje su sastavni dio redovne granične kontrole.
Posebno je značajna razlika između fizičke nemogućnosti davanja otisaka i svjesnog odbijanja biometrijske registracije.
Putnik koji bez opravdanog razloga odbija obaveznu registraciju može se suočiti s odbijanjem ulaska. Međutim, povreda ili trajno fizičko ograničenje ne predstavljaju isto što i odbijanje suradnje.
Europski propisi također predviđaju da su djeca mlađa od 12 godina izuzeta od obaveze davanja otisaka prstiju u EES sistemu. Njihovi ostali propisani podaci, uključujući fotografiju lica, mogu se evidentirati u skladu s pravilima sistema.
Države članice obavezne su osigurati postupke kojima se štiti ljudsko dostojanstvo osoba kod kojih se javljaju poteškoće pri uzimanju otisaka.
Ova odredba posebno je značajna za osobe s invaliditetom, starije građane i putnike koji zbog zdravstvenih okolnosti nisu u mogućnosti obaviti standardni postupak na uređajima za biometrijsku kontrolu.
Putnik koji se nađe u takvoj situaciji trebao bi odmah obavijestiti graničnog službenika o zdravstvenim okolnostima i omogućiti provođenje drugih zakonom predviđenih provjera identiteta, piše GPMaljevac.
