Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru reagira na, kako navode, neistinite tvrdnje mostarskog muftije Salema Dedovića iznesene u fetvi i njegovim javnim istupima. U tekstu HNK Mostar iznosi pravne, povijesne i činjenične argumente kojima osporava tvrdnje o nelegalnosti gradnje, „Lakišića haremu“ i navodnim muslimanskim posmrtnim ostacima na lokaciji kazališta.
Tri notorne laži u fetvi i javnim istupima muftije Dedovića
Tvrdnja da se Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru gradi na takozvanom Lakišića haremu notorna je laž jer, na predmetnom lokalitetu, „Lakišića harem“, barem od 1884. godine, ni pravno ni stvarno, NE POSTOJI, a lokalitet na kojem se gradi zgrada HNK Mostar, od 1878. godine do danas, niti u jednom službenom dokumentu izdanom od strane javne vlasti NE NAZIVA se Lakišića harem
Fetva muftije Salema Dedovića, koja je putem odvjetnika Adila Loze postala dio sudskog postupka koji se pred Općinskim sudom u Mostaru vodi protiv Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, problematičan je pravni akt na više razina.
Iz ustavno-pravne pozicije, fetva se može smatrati pokušajem da se pravna načela, norme i akti islamskoga prava postave iznad Ustava i zakona ove države te kao takva predstavlja izravan napad na ustavno-pravni poredak u Bosni i Hercegovini.
Poseban problem nastaje u situaciji kada je netko od nositelja javne vlasti (pravobranitelj, tužitelj, sudac, ministar, inspektor, urbanist) pripadnik Islamske zajednice, odnosno, musliman, a prirodom posla obvezan je poduzimati radnje i donositi odluke o pravnim pitanjima na koje se fetva muftije Dedovića referira i o kojima iznosi svoje pravno-obvezujuće tvrdnje, kao što su, na primjer, statusu zemljišta na kojem se gradi zgrada HNK Mostar ili pitanje zakonitosti gradnje same zgrade.
Promatrana iz sigurnosne perspektive, fetva muftije Dedovića otvara niz pitanja i potencijalnih sigurnosnih rizika.
Kako bi se sagledala dubina i težina navedenih problematičnosti koje fetva proizvodi, nužno je osvrnuti se i na dijelove sadržaja same fetve, odnosno, tvrdnje koje se u njoj navode kao dokazane i obvezujuće istine, a nisu ništa drugo do notorne laži.
Definicija notorne laži: očigledna, javna i općepoznata neistina koja se izgovara unatoč tome što svi znaju pravu istinu.
Prva notorna laž – Gradnja zgrade HNK Mostar je nelegalna
Prva je notorna laž tvrdnja da je gradnja zgrade HNK Mostar nelegalna. Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru raspolaže važećim i pravomoćnim odobrenjem za građenje izdanim od strane nadležnog tijela Grada Mostara. Ne postoji pravomoćna odluka nadležnog suda ili upravnog tijela kojom je aktualna gradnja zgrade HNK Mostar proglašena nelegalnom.
Sukladno načelu presumpcije nevinosti, sve dok nadležni sud ili upravno tijelo pravomoćno ne utvrdi nezakonitost, gradnja se mora smatrati i nazivati zakonitom. Uz napomenu kako postoji jasna razlika između izražavanja sumnje u nezakonitost, koja je dopuštena, i iznošenja tvrdnje o nezakonitosti kojom se krši načelo presumpcije nevinosti.
Pored toga, sumnje u zakonitost dokumentacije bile su predmet postupanja više nadležnih pravosudnih institucija. Županijsko tužiteljstvo HNŽ u predmetu broj T07 0 KTNPO 0030337 22 donijelo je 30. ožujka 2023. godine Naredbu o neprovođenju istrage protiv HNK Mostar s detaljnim obrazloženjem o utvrđenim činjenicama i razlozima za donošenje navedene odluke. Općinski sud u Mostaru 11. rujna 2023. odbio je prijedlog za određivanje mjere osiguranja kojom se tražila obustava gradnje zgrade HNK Mostar, dok je Županijski sud u Mostaru 18. listopada 2023. odbio žalbu na navedeno rješenje.
Sve navedene informacije (provjerljive činjenice) više su puta bile javno objavljene i dokumentirane. Stoga se svaka javno iznesena tvrdnja o nelegalnosti gradnje HNK Mostar treba nužno smatrati notornom laži i klevetom.
Druga notorna laž – Zgrada HNK Mostar gradi se na Lakišića haremu
Tvrdnja da se HNK Mostar gradi na Lakišića haremu druga je notorna laž koja se navodi u fetvi Muftije Dedovića. HNK se gradi na građevinskoj čestici čiji vlasnik je Grad Mostar. Na toj građevinskoj čestici, prije zgrade HNK nalazila se zgrada robne kuće HIT. Prije zgrade Robne kuće HIT, na predmetnoj lokaciji bio je željeznički kolodvor s prugom i pomoćnim objektima.
Dakle, od 1884. godine, naglašavamo od 1884. godine, od prije 142 godine, od 19. stoljeća, na građevinskoj čestici na kojoj se gradi HNK ne postoji bilo kakav harem. Također, od 1884. godine na predmetnoj čestici ne postoje bilo kakva materijalna, niti vidljiva obilježja sakralnog objekta ili sakralnog prostora.
Od 1890. godine, odnosno, od kada su u Mostaru uspostavljeni katastar i gruntovnica, katastarska čestica na kojoj se gradi HNK Mostar nikada nije bila označena kao groblje, niti kao bilo koji drugi prostor sakralne naravi. Pored toga, od 1890. godine, u katastru i gruntovnici, Islamska zajednica nikada nije bila navedena ni kao korisnik, niti kao posjednik, niti kao vlasnik k.č. na kojoj se gradi zgrada HNK Mostar.
Od 1878. godine do danas, ne postoji niti jedan službeni dokument izdan od tijela javne vlasti u kojem se predmetni lokalitet naziva Lakišića harem.
Dakle, tvrdnja da se Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru gradi na takozvanom Lakišića haremu notorna je laž jer, na predmetnom lokalitetu, „Lakišića harem“, barem od 1884. godine, ni pravno ni stvarno, NE POSTOJI, a lokalitet na kojem se gradi zgrada HNK Mostar, od 1878. godine do danas, niti u jednom službenom dokumentu izdanom od strane javne vlasti NE NAZIVA se Lakišića harem.
I ovdje naglašavamo jasnu značenjsku, istinosnu i mobilizacijsku razliku između tvrdnje „HNK Mostar gradi se na Lakišića haremu“ koja je pravno i činjenično neistinita i tvrdnje „HNK Mostar gradi se na lokalitetu kojeg predstavnici Muftijstva mostarskog u posljednje vrijeme nazivaju Lakišića harem“ koja je istinita i koju je sasvim opravdano koristiti u javnoj i službenoj komunikaciji.
Treća notorna laž – zgrada HNK Mostar gradi se na (neekshumiranim) muslimanskim kostima
U fetvi muftije Dedovića, kao i u mnoštvu njegovih javnih istupa, spominju se kosti (posmrtni ostaci) koje se dovode u izravnu vezu s gradnjom zgrade HNK Mostar sugerirajući da se zgrada HNK gradi na posmrtnim ostacima, odnosno, muslimanskim kostima. Navedena sugestija na osobito agresivan i vulgaran način predočena je i jednom ilustracijom na kojoj se uz zgradu HNK prikazuju najlonske vreće s posmrtnim ostatcima, izlomljene kosti i lubanja, i na kojoj dominira natpis: „NELEGALNO KAZALIŠTE NA LAKIŠIĆA HAREMU U MOSTARU“ s grafičkim elementima iz kojih curi crvena tekućina u obliku krvi. Ilustracija je objavljena na službenoj web stranici Muftijstva mostarskog.
Tvrdnja da se HNK gradi na (neekshumiranim) muslimanskim kostima ponavlja se unatoč ranijim objavama samog Muftijstva da su skeletni ostaci prikazani na spomenutoj ilustraciji pronađeni 2017. tijekom radova na gradskom kolektoru i 2021. tijekom radova na pristupnoj odnosno gradskoj cesti.
Pored toga, na spomenutim posmrtnim ostacima nikada nije provedena forenzička analiza, niti je službeno utvrđeno o koliko skeleta je riječ, iz kojeg razdoblja su te kosti, niti kome su pripadale.
Iz navedenog se može nepobitno zaključiti kako predmetni posmrtni ostaci („muslimanske kosti“) nisu pronađeni na građevinskoj čestici na kojoj se gradi HNK Mostar. Kao što je i nepobitna činjenica da pri izgradnji zgrade HNK nisu pronađeni bilo kakvi posmrtni ostaci pa stoga pri izgradnji HNK Mostar nisu mogle biti ni lomljene bilo čije, pa tako ni „muslimanske kosti“ kako se to fetvom i javnim istupima muftije Dedovića sugerira.
Praktično je nemoguće da bi se pri gradnji zgrade HNK Mostar mogli pronaći neekshumirani ostaci iz nekog groblja jer se na predmetnoj građevinskoj čestici prije zgrade HNK nalazila velika zgrada robne kuće HIT, a prije zgrade HIT-a željeznički kolodvor.
Dakle, na predmetnoj građevinskoj čestici, 1884. godine izgrađen je željeznički kolodvor. Početkom 1970-ih, kolodvor je uklonjen a na predmetnoj čestici izgrađena velika zgrada Robne kuće HIT. U ratu 90-ih godina prošlog stoljeća, zgrada HIT-a je srušena, a nakon uklanjanja ruševina, 1996. godine započela je izgradnja zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
