Hotelska sezona na Jadranu svake godine donosi velik broj gostiju, ali iza usluge koju primaju stoje radnici koji često rade u vrlo zahtjevnim uvjetima tijekom ljetnih mjeseci.
Duge smjene, nedostatak osoblja, umor i pritisak da se sve završi na vrijeme samo su dio njihove svakodnevice, a ono što se događa iza hotelskih vrata uglavnom je gostima nevidljivo, izvještava Blic.
Upravo o odnosu gostiju prema hotelskom osoblju pokrenuta je rasprava na Facebook stranici “Travel Advisor – Savjetnik za putovanja”, nakon što se jedan korisnik požalio na ponašanje zaposlenika u određenim hotelima. Tada se javila žena koja je, kako je izjavila, sedam sezona radila na Jadranu i odlučila saznati što gosti, kako tvrdi, “nikad ne vide”, i upravo zato nisu uvijek savršeno pristojni.
-Sedam sezona sam radila na prekrasnom Jadranu. Ono što vi kao gosti ne vidite je odnos koji poslodavac u 99 posto slučajeva ima prema radniku, u kakvim uvjetima taj radnik živi i kako se gosti ponašaju prema istom tom radniku. Radila sam kao konobarica na bifeu, što znači 12-satne smjene, gaćice, hlače, sve mokro, često gladna, umorna, s krvavim stopalima. Radi se o jednoj od naših hotelskih tvrtki. Za direktora si broj i treba te stiskati dok ne crkneš – opisala je.
Zatim se osvrnula na odnos gostiju i zaposlenika.
-A gosti? Na prste jedne ruke mogu nabrojati nekoliko njih koji su se prema meni ponašali ljudski, s poštovanjem i dostojanstvom tijekom tih sedam godina. Misle da su bolji, a ti si im samo sluškinja. Mogu sve i sve im je dopušteno preko tuđe kičme. Pa, budi uslužna i nasmijana mjesecima bez slobodnog dana i krvavih čarapa. Imaš posao i moraš ga raditi, a većina ljudi to ne razumije, pa su izuzetno bezobrazni, ponašaju se prema tebi kao prema smeću i moraš im se ispričavati jer radiš svoj posao – napisala je.
Danas je, kaže, i sama gošća hotela, ali nije zaboravila iskustvo rada u turizmu.
-Sada sam i sama gošća hotela visoke klase i nikad mi ne padne na pamet progovoriti ni jednu riječ nekome za koga već iz iskustva znam da radi kao rob. I nikad mi ne padne na pamet da se prema bilo kome ponašam kao prema stoci, kao što se prema meni ponašaju godinama – rekla je.
Objasnila je i što se ponekad krije iza komentara zaposlenika poput “svi će odletjeti na ručak ili večeru”.
-Gle, sad kad svi odlete na ručak ili večeru”, u mom slučaju, sve je moralo biti spremno do 15 sati i morala sam pješice ići do smještaja. Jedino što mi je trebalo bilo je da netko sjedi za mene do zadnjeg trenutka i da ostanem sat vremena duže raditi, za što nisam bila plaćena. I, hej, produktivnost je važna, pa nije bilo ni dovoljno osoblja. Opet sam išla na posao u 17 sati, ali gosta ionako nije briga. Prije sam odsjedala u hotelu od 19 do 22 sata jer nisam imala snage ići do smještaja – napisala je.
Međutim, naglasila je da loši uvjeti rada nisu izgovor za nedostatak kulture.
-Osnovna kultura mora postojati. A ako plaćate, niste plaćali za osobnog roba 24 sata dnevno, već za smještaj. Većina bi sjedila do jutra. Restoran ima radno vrijeme, a to umorno osoblje zaslužuje odmor. Gost je sišao u svoju sobu, a ja sam hodala kilometrima do svog kontejnera, i tako svaki dan. Ali to nitko ne vidi, odnosno ne želi vidjeti. to. Jednog dana se stavite u cipele tih jadnih ljudi i onda svi redom pišite što i kako. Pozdrav – zaključila je bivša konobarica.
