Još prije tridesetak godina, vožnja taksijem podrazumijevala se samo u dva slučaja – kad ste išli u bolnicu ili na aerodrom. I to zbog cijene vožnje, koja je običnom čovjeku bila previsoka. Slična je situacija bila s ljetovanjima, u hotele su išli samo oni boljeg imovinskog stanja, dok su se ostali snalazili. Ako nisu imali svoju vikendicu na moru ili prijateljeva nije bila slobodna u vrijeme kad su uzeli godišnji, privatni je smještaj bio rješenje. Popularni ‘zimmer frei‘ natpisi uputili bi tako turiste u udaljene ulice na periferiji turističkih destinacija, ali i u kale u središtima gradova, a o lokaciji je, općenito, ovisila i cijena smještaja, piše Jutarnji.hr.
Privatni smještaj danas je možda još popularniji, naročito zbog činjenice da pokriva sve platne razrede i nudi ponešto za svakoga. Često je to prvi izbor zbog cijene i lokacije, a i mogućnosti da gosti imaju više prostora i slobode nego u hotelu. No, koliko god iskustva većine gostiju bila sasvim pristojna, povremeno se pojave priče zbog kojih se čovjek zapita kako su neki iznajmljivači uopće privukli (a neki i zadržali) goste.
Skrivena naplata klime, neočekivani polog, dijeljenje hladnjaka i balkona, vlasnikova soba unutar apartmana, neispravni aparati, neželjeni četveronožni i krilati ‘sustanari‘, krv na plahti – popis situacija na koje su naletjeli turisti pri unajmljivanju apartmana toliko je raznolik i dugačak da neki nakon svega razumljivo zaključuju kako im je hotel jednostavnija opcija.
Jedna korisnica hrvatskog Reddita zamolila je ostale da podijele svoja najgora iskustva s privatnim iznajmljivačima. Povod je bila priča koju je nedavno čula, prema kojoj je vlasnica apartmana ušla u smještaj i pustila psa van, nakon čega je pas nestao i, prema tada dostupnim informacijama, još nije bio pronađen. Sama, napisala je, dosad nije imala neugodnih iskustava jer ne iznajmljuje često, budući da ljetuje u vlastitoj kući, a kada ode negdje drugdje u Hrvatskoj na vikend, radije bira hotel.
Komentari koji su uslijedili pokazali su da su neki gosti s privatnim iznajmljivačima prošli puno gore od očekivanog.
-U apartmanu za šest osoba samo su četiri čaše, apartman bez soli, šećera, ulja, WC papira, spužve za suđe, deterdženta za suđe… ‘Internet vam je samo za slanje mailova‘, kaže vlasnik. Apartman je klimatiziran, dođeš tamo, klima 5 eura po danu. O pologu prilikom rezervacije nema govora, dođeš tamo, polog vam je 200 eura. ‘Ova kanta je za WC papir, molim, ne bacajte WC papir u WC‘…
Jedan komentator prisjetio se žene na Hvaru koja je tada imala oko 80 godina i, prema njegovu iskustvu, na crno iznajmljivala svoju kuću za vrlo malo novca:
-Ljudi su tu godinama dolazili znajući kakvo je stanje apartmana i spakirali bi svoju posteljinu i ručnike i sva sredstva za čišćenje. I u odmor bi uračunali prvi dan da moraju obaviti veliku generalnu prije nego što se raspakiraju jer je baba bila teški hoarder i nije ništa čistila cijelu godinu, em od starosti em od lijenosti. Žohari, po dvorištu štakori…
Netko drugi svoje je iskustvo sažeo u jednoj rečenici koja vjerojatno spada među najneugodnije komentare cijele rasprave:
-Našli smo iglu ispod kauča i krv na plahti. Good times.
Posebno detaljno opisano je iskustvo jedne žene koja je u apartman stigla s troje vrlo male djece. Već pri prvom obilasku nešto joj nije bilo kako treba:
-Vlasnica pokazuje apartman: prva soba bez prozora, samo škure, ogromna sakralna slika nad krevetom, druga soba isto, kupaonica OK, treća soba, veli ona: ‘To je moja soba‘. Mozak se upalio već na ono s prozorima, sad već zvone alarmi… Ali kao… možda je samo zaključana, koristi je zimi… bla bla…
No tu nije završilo:
-Kuhinja, onaj starinski smrad (želudac reagira), ogroman kip nekog sveca na kredencu, linoleum, guma na slavini (zadnji put u bivšoj državi vidjela), otvara frižider i kaže: ‘Prva polica je moja, druge dvije vaše‘. Dakle, nedoumica oko njezine sobe postaje lagani moždani. Izletila sam van s riječima da tu ne ostajem. Platili joj dan, a baba komentirala da se Česi ne bune, samo nama (Hrvatima) ne paše. I da, išli smo do nje na preporuku frendice.
Još jedan gost opisao je kako je ono što je rezervirao kao studio apartman na licu mjesta postalo nešto sasvim drugo:
-Od studio apartmana ni ‘s‘, već dvokrevetna soba s kuhinjom u hodniku koja se dijeli s još dvije sobe pa mi nismo imali pristup ni kavu skuhati. Frižider smo dijelili i svaki put kad bismo ostavili maslac da se otopi za doručak, isti nam je nestao.
Problemi su se nastavili i u kupaonici i kuhinji:
-Kad smo došli, u kupaonici nije bilo ni sapuna ni papira za WC, šećera, ulja, soli, pa smo morali odmah u šoping. Na prozoru od sobe bile su guste mreže da ne ulaze muhe i komarci, a balkon nismo imali svoj, već smo ga dijelili s još dvije sobe, jer je balkon na ulaznim vratima. Najgore iskustvo ikad.
Jedna obitelj s malom bebom posebno je zapamtila apartman na Lošinju:
-Lošinj, apartman okrenut na užaren parking, do njega nezaštićenim stepenicama na prvi kat, a imamo malu bebu. Kad smo potrošili WC papir, dala vlasnica rolu i rekla da si to sami donesemo. Sad nek‘ netko krivi ekipu što dolazi punih gepeka.
Neki su se, međutim, susreli s problemima tek nakon što su već nekoliko dana koristili opremu koja je bila navedena u ponudi:
-Iznajmili ja i cura apartman na 7 dana, pisalo ‘svi uređaji‘. Prvi dan sve OK, koristili perilicu rublja, da bi rekao vlasnik drugi dan da se kao ‘pokvarila‘ i mi ga vidimo kako on u njoj pere veš. Treći dan nije više dao ni klimu koristiti.
Posebna kategorija problema su kućni ljubimci. Jedna korisnica opisala je nevjerojatnu situaciju s vlasnicom apartmana koja je očito vrlo ozbiljno shvatila ograničenje težine pasa:
-Mi imamo dva psa. Jedna nam je vlasnica vagala pse. Piše da prima pse do 20 kg, naši imaju 15. I ona mene uvjerava da imaju 25. I ništa, na vagu.
Ni dvostruke rezervacije nisu izostale iz priče:
-Kao, nisu shvatili da su duplo bukirali pa su nas pokušali premjestiti susjedu. Sve isto, kažu, sve super, on inače isto iznajmljuje. Došli tamo, sve prljavo, u ormaru gazdina stara odijela, a i ona neoprana. ‘Hoće li vam baš trebati taj ormar?!‘
Jedan je gost imao susret s nepoželjnim stanovnikom apartmana:
-Štakor koji se prešetava po balkonu.
Drugi je doživio prizor koji je teško nadmašiti:
-Mene je dočekao ljudski izmet u kuhinji kraj frižidera. Nemoguće da je od životinje zbog veličine.
Nakon što su pročitali sve komentare, neki su zaključili da im je privatnog smještaja jednostavno dosta:
-Užas i fuj! Čitam sva ova iskustva i još jače sam pri stavu da samo hoteli dolaze u obzir. Upravo radi ovakvih idem u (hotel). Znam što plaćam i što je u to uključeno. Nema natezanja, znaš kad je check-in i check-out. WC papir je stalno tu, kozmetika, klima, kuhalo, čajevi i kava u sobi. Niti kuham, niti spremam, a to je ono po što idem na godišnji odmor… Naglasak na riječ odmor. Jer ako moram čistiti i spremati nečiju jazbinu, pa na to sve i dovlačiti hranu iz dućana i pola dana kuhati, ne, hvala!
