Tridesetčetverogodišnja Dragana Antešević smrtno je stradala u požaru koji je u noći s 13. na 14. kolovoza zahvatio omiško područje. Njezina mlađa sestra Nikolina Slavnić, koja se iz vatrene stihije uspjela izvući s lakšim ozljedama, sada je ispričala što se događalo u posljednjim trenucima prije nego što je Draganu izgubila iz vida. Sestre su zajedno radile sezonu u Vili Charlotte na Balića Ratu pokraj Omiša. Nikolina je ondje radila na recepciji, dok je Dragana bila sobarica. Posljednja dva i pol mjeseca praktički se nisu razdvajale, zajedno su radile i živjele u objektu. ‘Nismo se odvajale jedna od druge. Spavale smo u istom krevetu. Ona je tako brzo zavoljela to mjesto. I ljudi su nju zavoljeli od prvog trenutka. Bila je anđeo. Vjerujte mi, moja sestra u životu nije ni mrava zgazila’, ispričala je Nikolina za Slobodnu Dalmaciju.
Dragana je prije dolaska na sezonu godinama radila u Bosni i Hercegovini, a nakon što je napustila dotadašnji posao, Nikolina joj je predložila da ljeto provedu radeći zajedno na Jadranu. Požar su te večeri isprva promatrale iz daljine. Nikolina kaže da je i ranijih godina viđala požare na tom području pa nije očekivala da bi se vatra mogla toliko približiti objektu. Situacija se, međutim, naglo promijenila. Gosti su počeli izlaziti iz apartmana, fotografirati nebo i spremati stvari, a potom je nestalo struje. ‘Sve do tog trenutka nisam vjerovala da plamen može doći do nas. Gosti su počeli panično izlaziti i pakirati se. Kada je nestalo struje, nastao je potpuni kaos. Mi još nismo ni znale da je naređena evakuacija’, rekla je.
Susjeda ih je potom upozorila da moraju otići. Tri žene pričekale su da objekt napusti posljednji gost, nakon čega su krenule prema službenom automobilu. U jednom trenutku vratile su se po svoje kofere. ‘Ne znam zašto smo se vratile po kofere. Već smo se gušile. Ipak smo ih uspjele staviti u Caddy. Upalila sam automobil i klimu i krenule smo iste sekunde’, prisjetila se Nikolina.
Krenule su prema Jadranskoj magistrali, prateći vozila koja su također pokušavala pobjeći prema Omišu. Nakon uključivanja na cestu situacija je postala dramatična. Nikolina opisuje da je u automobilu gotovo odmah postalo nepodnošljivo vruće te da je vozilo zahvatila vatra. ‘Mislim da smo se zapalile iste sekunde. U automobilu je bila golema vrućina. Vrištale smo, a ja sam telefonom bila povezana sa svojim menadžerom. On je mogao čuti naše krike i cijelu našu borbu za život’, ispričala je.
Pokušavala je još neko vrijeme nastaviti vožnju, ali se motor gasio. Kada je automobil konačno stao, shvatila je da moraju izaći. ‘Rekla sam im: “Mi ćemo poginuti. Izlazite van!” Znala sam da će automobil eksplodirati ako ostanemo u njemu’, rekla je. Sve tri izašle su iz vozila, no u kaosu koji je uslijedio razdvojile su se. Nikolina je krenula bježati, vjerujući da je Dragana iza nje. Pokušala je pronaći put prema moru, ali kaže da je i padina ispod ceste gorjela. Nastavila je trčati dok su oko nje gorjeli i eksplodirali automobili. ‘Kosa mi se zapalila. Trčala sam bosa, a automobili oko mene su gorjeli i eksplodirali. Plamen me pratio. Ne mogu vam opisati kako izgleda kada trčite, a vatra ide za vama’, ispričala je.Kada se ponovno okrenula, ugledala je Draganu stotinjak metara iza sebe. ‘Vikala sam joj da trči, da bježi. Vidjela sam je kako kleči, stoji i gleda me. Naišao je plamen i više je nisam vidjela. Samo je nestala’, kazala je Nikolina. Pokušala je krenuti natrag prema sestri, no put su presjekli plamen i zapaljena vozila. ‘Ja sam nju vidjela. Vikala sam joj da trči, da bježi. U jednom trenutku čak sam pokušala krenuti prema njoj, ali između nas su eksplodirali automobili i podignuo se plamen. Više nije bilo puta kojim sam mogla proći. A onda je ona samo nestala. Ta slika ostat će mi u glavi dok sam živa’, ispričala je.
Posebno joj se, kaže, vraća prizor Dragane s koferom u ruci. ‘Znam da se nisam mogla vratiti. Da sam krenula kroz taj plamen, poginula bih. Ali stalno mi se vraća ta slika. Ona stoji s koferom, gleda me i onda je više nema’, ispričala je. Nikolina je nastavila trčati cestom i pokušavala zaustaviti automobile. Na kraju su joj vrata otvorile Natalija iz Stanića i njezina kći Kristina, koje su je primile u vozilo. ‘Molila sam ih da stanu. Govorila sam: “Ostala mi je sestra!” Natalija mi je rekla: “Hoćeš li i ti poginuti?” Samo me ugurala u automobil i odvezla. Ta mi je žena spasila život. Bog ju je poslao na to mjesto’, rekla je.
Uspjele su se probiti do područja Prika, odakle su prema središtu Omiša nastavile pješice. Tek tada je Nikolina shvatila da su joj tabani opečeni od užarene ceste. Imala je i ozljedu glave i ruke, no u tom trenutku, kaže, razmišljala je samo o sestri. ‘Nisam ni znala da sam ozlijeđena. Hodala sam normalno. Bilo mi je važno samo pronaći Draganu. Mislila sam: neka je izgorjela i devedeset posto, samo neka je živa, samo da znam gdje je’, rekla je. Satima je pokušavala pronaći bilo kakvu informaciju. Obraćala se policiji, pratila dolazak vozila Hitne pomoći i evakuiranih ljudi te se nadala da je Draganu možda netko povezao ili da se uspjela spustiti do mora.
Kasnije je prevezena u prihvatni centar u Splitu, gdje je nastavila potragu. Obitelj je provjeravala bolnice i pokušavala ustanoviti nalazi li se Dragana među ozlijeđenima. Nakon što je na požarištu pronađeno tijelo, obitelj je čekala završetak identifikacije. Nikolina je u razgovoru opisala fizičke ozljede kao nešto s čime se može nositi, za razliku od gubitka sestre. ‘Nisam teško ozlijeđena. Imam rane koje će zarasti. Lakše sam ozlijeđena, ali mi je duša povrijeđena. To je jedino što mogu reći’, kazala je. Nekoliko dana poslije tragedije od Dragane se oprostila i emotivnom objavom na Facebooku. ‘Ne mogu da se oprostim od tebe, jer se od sestre ne oprašta. Samo ću naučiti da živim s tim da te ne mogu zagrliti, ali ću te nositi u sebi dok god dišem’, napisala je.
