Muškarac iz okolice Lyona kopao je rupu za bazen u dvorištu kada je naišao na pet zlatnih poluga i veliki broj zlatnika, zapakiranih u plastične vrećice. Kuću je kupio godinu dana ranije. Nalaz je prijavio vlastima, a nakon istrage mu je dopušteno zadržati zlato.
Vrijednost nalaza procjenjuje se na oko 800.000 eura.
Muškarac, koji je želio ostati anoniman, predao je zlato lokalnim vlastima u Neuville-sur-Saôneu.
O tome su obavijestili Regionalnu upravu za kulturne poslove, čiji je zadatak bio utvrditi ima li nalaz arheološku vrijednost.
Zašto je to bilo ključno?
Evo pravne razlike o kojoj je sve ovisilo.
Ako bi se utvrdilo da nalaz ima arheološki značaj, država bi mogla preuzeti vlasništvo.
Ako ga nema, pravo pripada onome tko ga je pronašao.
Francuski građanski zakonik, koji datira iz devetnaestog stoljeća, definira blago kao svaku skrivenu ili zakopanu stvar za koju nitko ne može dokazati vlasništvo i koja je pronađena čisto slučajno.
Ako se takav nalaz dogodi na vlastitom posjedu, pripada pronalazaču.
Brojevi ugravirani u poluge
Ono što je brzo riješilo slučaj bio je detalj na samom zlatu.
Svaka zlatna poluga imala je jedinstveni ugravirani identifikacijski broj.
Zahvaljujući tome, istražitelji su ih pratili do rafinerije u blizini Lyona, gdje su proizvedene petnaest do dvadeset godina ranije.
To je odmah isključilo arheološku vrijednost, jer se radi o zlatu novijeg podrijetla.
Policija je potom utvrdila da zlato nije ukradeno niti povezano s ilegalnim aktivnostima.
Zato je čovjeku dopušteno zadržati nalaz.
Ostaje pitanje na koje nitko nema odgovor.
Nije poznato zašto su poluge i kovanice uopće zakopani u dvorištu.
Prethodni vlasnik kuće umro je prije nego što je nalaz otkriven, a nema informacija koje bi objasnile zašto je zlato tamo završilo.
Što bi se dogodilo prema našim zakonima?
Vrijedi znati da se pravila razlikuju od zemlje do zemlje.
U Bosni i Hercegovini nalazi koji imaju arheološku, povijesnu ili kulturnu vrijednost imaju poseban status i podliježu propisima o zaštiti kulturne baštine.
To znači da se takav nalaz mora prijaviti nadležnim institucijama, a što se dalje događa ovisi o procjeni njegove vrijednosti i podrijetla.
Stoga se ni u kojem slučaju ne preporučuje čuvanje ili prodaja nalaza prije nego što nadležna tijela utvrde o čemu se radi.
