Došlo je do obrata u priči o seksualnom zlostavljanju maloljetnog sjemeništarca iz Međubiskupijskog sjemeništa od jednog hrvatskog svećenika. Kako neslužbeno doznaje DNEVNIK.hr, Vatikan je od 2024. do 2025. proveo istragu, a njezini rezultati, kao i upute o daljnjem postupanju poslane su Hrvatskoj biskupskoj konferenciji (HBK) u travnju ove godine.
Kako piše Dnevnik.hr, vatikanski Dikasterij za nauk vjere, uz opsežnu dokumentaciju s nalazom istrage koju je poslao, u uputi je jasno naznačio da se treba donijeti kaznena odluka upravnim postupkom, što ne znači samo da se kazna treba izreći u kratkom roku nego i da iz dokaza prikupljenih u istrazi proizlazi nesumnjiva krivnja osumnjičenog svećenika.
Podsjetimo, riječ je o slučaju višegodišnjeg seksualnog zlostavljanja jednog polaznika sjemeništa na zagrebačkoj Šalati, koje je počelo ranih 2000-ih dok je žrtva bila maloljetna, a nastavilo se i tijekom studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, o kojem je DNEVNIK.hr prvi pisao. Žrtva je kao svog zlostavljača imenovala visokorangiranog svećenika u Požeškoj biskupiji.
Nakon dugo godina i višekratnog upozoravanja tadašnjeg nadbiskupa Beča, kardinala Christopha Schönborna, kojem se žrtva povjerila i ispričala mu sve o zlostavljanju, slučaj je, što se tiče crkvenih vlasti, pri kraju, no čini se da Kaptol odugovlači s konačnom odlukom koju je obvezan donijeti po uputi iz Vatikana.
Prema informacijama Dnevnika.hr, predsjednik HBK-a i zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša povjerio je slučaj iskusnom svećeniku don Marinu Baturu, ali nije jasno zašto do danas, više od tri mjeseca nakon što je zaprimljena, nije provedena uputa Dikasterija i donesena odluka, unatoč jasnom stavu Vatikana o krivnji osumnjičenog zlostavljača.
Poslali su upit HBK-u, no odgovor nisu dobili. Batur je, inače, pročelnik Nacionalnog ureda HBK-a za zaštitu maloljetnika i odraslih ranjivih osoba te sudac Nadbiskupijskog suda 1. stupnja u Zadru, a smatra se jednim od vodećih stručnjaka za kanonsko pravo u Hrvatskoj.
Radi objašnjenja, u crkvenoj proceduri postoje dvije vrste kaznenog postupka, upravni i sudski. Potonji se koristi kad činjenice nisu dovoljno jasne ili su sporne, a dokazi proturječni te kada je za utvrđivanje istine potrebno provesti opsežniju istragu i procijeniti vjerodostojnost svjedoka. Zato taj postupak, u pravilu, traje duže.
S druge strane, upravni postupak, kakav je naložio Vatikan, provodi se kada je prikupljeno dovoljno dokaza te kada su oni jasni i neoborivi, odnosno kada je krivnja osumnjičenog izvjesna. Upravo zbog takvih dokaza upravni se postupak provodi u kraćem roku.
Nove informacije koje je doznao DNEVNIK.hr otvaraju mnoga pitanja. Naime, ako je Vatikan započeo istragu 2024., o čemu je HBK imao informaciju, pitanje je zašto osumnjičeni zlostavljač već tada nije bio suspendiran, među ostalim i kako bi ga se udaljilo od drugih potencijalnih žrtava.
Također je pitanje zašto slučaj tada nije prijavljen hrvatskoj policiji ili Državnom odvjetništvu, s obzirom na to da je riječ o kaznenom djelu iz domene seksualnog zlostavljanja maloljetnika.
Postavlja se i pitanje zašto to nije učinjeno ni nakon završene vatikanske istrage 2025., a ni nakon što je u travnju ove godine u HBK stigla uputa Dikasterija iz koje je jasno da Vatikan smatra da je osumnjičeni svećenik kriv.
Više izvora iz crkvenih krugova, od kojih su nam se neki javili nakon što smo počeli pisati o ovom slučaju, tvrdi da je osumnjičeni svećenik mogao biti suspendiran u trenutku kad je istraga započela, a da je svakako morao biti suspendiran najkasnije kad je ona završila.
Umjesto toga, navodni je zlostavljač prošle godine imenovan župnikom u jednoj župi u Požeškoj biskupiji te je ostao na visokoj dužnosti u HBK-u. S dužnosti u župi suspendiran je tek prošli tjedan, i to tek nakon našeg upita požeškom biskupu Ivi Martinoviću i HBK-u razmišljaju li o njegovoj suspenziji.
Također, prema odgovoru koji smo dobili iz Požeške biskupije i HBK-a, slučaj je Državnom odvjetništvu prijavljen tek ove godine, a požeška policija žrtvu je kontaktirala tek desetak dana nakon što smo joj poslali upit o slučaju. Prethodno smo već objavili neslužbenu informaciju da su i PU požeško-slavonska i PU dubrovačko-neretvanska prethodnih godina obaviještene o slučaju, no na naše upite o tome što su napravili da se slučaj istraži, a krivac kazni, odgovore nismo dobili.
Zašto se s tim odlukama čekalo i odugovlačilo cijeli slučaj, čime se stvorio dojam sustavnog zataškavanja, kao i zašto još uvijek nije riješen upravni postupak protiv osumnjičenog zlostavljača, pitanja su koja zasad ostaju neodgovorena, unatoč više upita koje smo poslali.
Bude li Katolička Crkva u Hrvatskoj izrekla kaznu, sukladno vatikanskoj uputi, navodni zlostavljač može prema Zakoniku kanonskog prava biti kažnjen “oduzimanjem službe i drugim pravednim kaznama, ne isključujući otpuštanje iz kleričkog staleža, ako to slučaj traži”.
No, ovdje valja naglasiti da je, bez obzira na crkvene zakone i postupke koji se vode pred crkvenim tijelima, prema Kaznenom zakonu RH svatko dužan prijaviti saznanje o teškom kaznenom djelu, a seksualno zlostavljanje maloljetnika spada u takva djela.
Tko ima saznanja o takvom kaznenom djelu, a ne prijavi ga policiji ili Državnom odvjetništvu, i sam može kazneno odgovarati i biti kažnjen novčanom ili čak zatvorskom kaznom.
Upravo iz te obveze u Kaznenom zakonu proizlazi moguća zakonska odgovornost vrha Katoličke Crkve u Hrvatskoj, biskupa i drugih svećenika na visokim dužnostima, koji su prije više godina bili upoznati s optužbama, a dobar dio njih i barem s dijelom dokaza, no zlostavljanje nisu prijavili ni policiji ni DORH-u.
