Danas je Zalomka potpuno drukčija nego u ostalim godišnjim dobima. Ova velika dinarska ponornica tijekom vrelih ljetnih mjeseci povuče svoje vode, pa ispod lukova mosta ostane samo suho kameno korito Upravo tada Ovčiji brod pokazuje jednu posebnu, gotovo nestvarnu atmosferu…
“Jučer sam, u potrazi za svjetlom, prolazio hercegovačkim kršem i posjetio nevjerojatni, gotovo bajkoviti kameni most iz 17. stoljeća. Posjećivao sam ga i ranije, ali nikada u ovo doba godine”, otkriva za Punkufer fotograf Boris Trogrančić kojeg je put odveo do hercegovačkog krša i sela Bratač pokraj Nevesinja, preko rijeke Zalomke – ili otprilike sat vremena vožnje od Mostara.
“Do mosta se dijelom dolazi asfaltiranom, a dijelom makadamskom cestom, a u mom je slučaju jučer termometar u automobilu pokazivao čak 45 °C! Na putu sam, u neposrednoj blizini lokacije, vidio i nekoliko zmija, vjerojatno blavora, no svejedno treba biti oprezan.
Kameni Ovčji most koji ondje već stoljećima stoji predstavlja jedan od najljepših primjera narodnog graditeljstva ovoga kraja. Izgrađen je u osmanskom razdoblju, najvjerojatnije početkom 18. stoljeća, za vrijeme vladavine sultana Mahmuda I., iako se u predajama njegova gradnja često povezuje sa 17. stoljećem i obitelji Ljubović”, kaže Boris i dodaje:
“Njegova priča, međutim, mnogo je starija od samoga mosta. Neposredno uz njega prolazila je rimska cesta iz 1. stoljeća, iz vremena rimske uprave, a ovaj prijelaz preko Zalomke očito je imao veliko značenje mnogo prije nego što su podignuti današnji kameni lukovi.
Danas je Zalomka potpuno drukčija nego u ostalim godišnjim dobima.
Ova velika dinarska ponornica tijekom vrelih ljetnih mjeseci povuče svoje vode, pa ispod lukova mosta ostane samo suho kameno korito
Upravo tada Ovčiji brod pokazuje jednu posebnu, gotovo nestvarnu atmosferu. Ime je dobio po pastirima koji su preko njega stoljećima prevodili svoja stada prema planinskim pašnjacima.
Danas preko njega više ne prolaze karavane ni stada kao nekada, ali kamen i dalje čuva tragove svih onih koji su ovuda prolazili prije nas.
Zanimljivo je da ova rijeka, nakon poniranja, ponovno izvire u Blagaju u obliku rijeke Bunice”.
