U crkvi sv. Franje u Ilićima, 16. srpnja 2026. godine, proslavljen je veliki i rijedak jubilej.
Kako je u svom govoru istaknuo fra Luka, okupljeni su podijelili radost zahvalnosti Bogu bračnoga para Ante i Marice Cvitković, kao i članova njihove obitelji.
“Šezdeset godina života je lijepi dar Božji… A šezdeset godina skladnog braka je dvostruki dar… Ne doživljava se taj dar često… Ne doživljavaju ga svi… Pače, samo rijetki. Evo, našim sumještanima, Anti i Marici, Bog je taj dar podario”, poručio je fra Luka.
Ante Cvitković, tihi i uvijek nasmiješeni slavljenik, rođen je 16. listopada 1940. godine u Vrelu Radobolje, od roditelja Luke Cvitkovića i Ane rođ. Marinović-Đonkić. Odrastao je uz još dva brata, Franju-Đanija i Ivana. Godine 1945., u teškim ratnim okolnostima, otac Luka je stradao, pa je majka Ana (od milja zvana Anuša) sama preuzela brigu o sinovima. Uspješno ih je podigla, odgojila, majčinski obavila svoj zadatak te ih spremila i uputila u život, usadivši im prokušane vrijednosti svoga roda, naroda, vjere i dobrote. Ante se u ranoj mladosti opredijelio za zvanje bravara, zanat je završio na Rudniku, a radni vijek proveo u Vodovodu, odakle je 2001. godine otišao u zasluženu mirovinu.
Marica Cvitković (rođ. Zovko), ugodna, uvijek ozbiljna i tiha, rođena je u Pologu 14. ožujka 1948. godine, u obitelji Joze Zovke Peezića i Dragice Zovko. Prije braka, jedno je vrijeme radila u Duhanskoj stanici u Mostaru.
Šezdeset godina ljubavi i vjernosti
Priča o njihovom zajedništvu započela je 17. srpnja 1966. godine u mostarskoj franjevačkoj crkvi, gdje su jedno drugome pružili ruku i zarekli se na ljubav i vjernost do groba. Nastanili su se najprije u starom dijelu svoga naselja i počeli graditi zajednički život. Godine 1975. izgradili su svoj obiteljski dom, nešto bliže prometnici, u kojem su odgojili troje djece – Dragana, Mirjanu i Tonija – koji su njihovo najveće blago. Danas su ponosni djed i baka koji su dočekali četvero unučadi i dvije praunuke.
Tihi bili, tihi ostali – radni, marljivi i gotovo nezamjetni, ali duboko predani Bogu. Kroz život se nisu eksponirali niti isticali, ali su u svom mjestu, kao i u živoj crkvenoj zajednici, uvijek bili i ostali prepoznatljivi po svojoj dobroti. Radovali su se životu, radovali su se jedno drugome i uvijek rado iskazivali gostoljubivost prema drugima.
Od srca čestitamo na ovom velikom Božjem daru i proslavljenom bračnom jubileju, uz želje za dobro zdravlje i svaki drugi vid Božjeg blagoslova do kraja života.
Živjeli nam, te u radosti i zdravlju nastavili svoj životni tijek!