Životni put Acu Lukića, profesora geografije, prije šest godina odveo je iz Brčkog, gdje nije mogao dobiti posao profesora, u Prag, gdje je nedavno imenovan za direktora jedne osnovne škole.
U toj trci za poziciju direktora bio je jedini stranac, a kako kaže Lukić u razgovoru za “Nezavisne novine“, trenutak kada mu je priopćena odluka će pamtiti cijeli život.
“Kada su mi priopćili odluku, desetak minuta nisam mogao izgovoriti nijednu riječ. Kroz glavu mi nije prošao ni Prag, ni Češka, ni mjesto direktora. Vratio sam se u Brčko. Sjetio sam se natječaja za profesora geografije u mojoj Gimnaziji ‘Vaso Pelagić’. Nakon razgovora rečena mi je samo jedna rečenica koju nikada nisam zaboravio: ‘Viša sila je odlučila da Vi ne prođete’. Godinama sam razmišljao što ta rečenica zapravo znači. Danas bih iskreno volio upoznati tu ‘višu silu’ i zahvaliti joj”, priča Lukić za “Nezavisne novine”.
Kako je odbijenica u Brčkom promijenila njegov život?
Prisjećajući se tog vremena ističe da je tada mislio da su mu se zatvorila najveća vrata u životu, a zapravo mu je taj trenutak, kako kaže, otvorio bezbroj mnogo većih.
“Da sam tada dobio posao, vjerojatno nikada ne bih otišao u Češku. Ne bih upoznao ljude koji su obilježili moj život, ne bih prošao sve ono što me oblikovalo i danas sigurno ne bih bio ovdje gdje jesam. Nisam bio ‘podoban’ kandidat. Nisam imao političku zaleđinu, nisam pripadao nijednoj stranci i iza mene nije stajao nitko osim moje obitelji, mojih prijatelja i mog znanja. Bio sam običan momak koji je vjerovao da se rad, trud i obrazovanje na kraju moraju isplatiti. I upravo o tome sam razmišljao tih deset minuta. Bio sam jedini stranac među kandidatima i uspio sam isključivo zahvaljujući onome što nosim u svojoj glavi – znanju”, ističe Lukić.
Kako kaže, upravo o važnosti znanja svakodnevno govori svojim učenicima.
“Sve drugo vam neko može uzeti. Može vam uzeti posao, novac, funkciju ili titulu. Ali znanje koje ste stekli, vrijeme koje ste uložili u sebe i trud koji ste uložili u svoje obrazovanje nitko vam nikada ne može oduzeti. Zbog toga danas na tu životnu epizodu ne gledam sa gorčinom. Gledam je sa zahvalnošću. Nekada vam život zatvori jedna vrata samo zato da biste imali hrabrosti otvoriti neka druga, mnogo veća”, kaže on za “Nezavisne novine”.
Kako je započeo život i karijeru u Češkoj?
Inače, Aco je geografiju studirao na Prirodno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu, gdje trenutno privodi kraju doktorske studije iz metodike nastave prirodnih nauka.
U Češku je prvi put došao zahvaljujući Erasmus razmjeni tijekom master studija i, kako kaže, to iskustvo mu je promijenilo život.
“Upoznao sam drugačiji obrazovni sistem, drugačiju kulturu i način života i tada sam prvi put pomislio da bih jednog dana mogao živjeti i raditi upravo ovdje. Nakon završetka studija prijavio sam se za stipendiju Ministarstva obrazovanja Republike Češke preko Veleposlanstva Republike Češke u Bosni i Hercegovini. Dobio sam stipendiju i ponovo došao u Češku, gdje sam učio češki jezik. Tada nisam mogao ni zamisliti da će me taj put jednog dana dovesti do toga da budem izabran za direktora jedne praške osnovne škole”, navodi on.
Kako je od skladišta stigao do direktora škole?
A upravo kada je došao u Češku 2019. godine Aco nije znao nijednu riječ češkog jezika.
“Prvih osam mjeseci moj jedini posao bio je da učim jezik. Nakon toga položio sam državni ispit na nivou B2 i počeo graditi novi život. Prvi posao nije bio u školi, nego u skladištu. Nikada se toga nisam stidio, jer vjerujem da nijedan pošten posao nije mali. Nakon toga radio sam u produženom boravku, zatim kao nastavnik u osnovnoj školi, potom u gimnaziji, a paralelno sam predavao i na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Ústí nad Labem”, prisjeća se Aco za “Nezavisne novine”.
Kako dodaje, sve vrijeme je radio na sebi.
“Učio sam, usavršavao se. Sudjelovao sam u međunarodnim projektima, te završavam MBA studije iz liderstva u obrazovanju. Kada je raspisan natječaj za direktora osnovne škole u Pragu odlučio sam pokušati. Danas mogu reći da sam izabran za direktora škole, a dužnost zvanično preuzimam 1. kolovoza. To za mene nije cilj, nego početak jedne nove odgovornosti”, priča nam on, dodajući da ljudi koji rade u obrazovanju nikada ne smiju prestati učiti.
Kako zamišlja najmoderniju školu u Pragu?
Već sa izborom na mjesto direktora Aco je iznio svoj cilj, a to je da napravi najmoderniju školu u Pragu. Zbog toga smo ga pitali kako zamišlja takvu školu?
“Za mene moderna škola nije ona koja ima najskuplju opremu ili najviše tehnologije. Moderna škola je ona u kojoj se djeca osjećaju sigurno. Želim školu u kojoj se učenici neće bojati da pogriješe. Školu u kojoj će greška biti nagrađena kao dokaz da je dijete pokušalo, razmišljalo i učilo. Školu u kojoj će svaki učenik imati pravo da iznese svoje mišljenje, postavi pitanje i argumentiraju svoj stav”, iskreno priča Lukić za “Nezavisne novine”.
Prema njegovim riječima, on je odrastao u sistemu u kojem je profesorova riječ bila svetinja.
“Nije postojalo pitanje ‘zašto’. Tijekom svog školovanja mnogo puta sam osjećao nepravdu. Dobivao sam ocjene za koje sam smatrao da ih nisam zaslužio, ali nisam imao hrabrosti da pitam zbog čega. Ne zato što nisam imao argumente, nego zato što me bilo strah. Ne želim da ijedno dijete odrasta sa tim osjećajem. Želim školu u kojoj će poštovanje biti rezultat međusobnog uvažavanja, a ne straha”, ističe Lukić.
U njegovoj viziji moderne je utkana i želja da to bude ustanova u kojoj će učenici i nastavnici učiti jedni od drugih.
“U kojoj će biti potpuno normalno pogriješiti, jer svi griješimo. Jedina razlika je u tome da li smo dobili priliku da svoju grešku ispravimo i nešto iz nje naučimo. Ne želim ni školu koja će ratovati protiv tehnologije. Mobilni telefoni nisu neprijatelji obrazovanja. Umjetna inteligencija nije neprijatelj. Neprijatelj je jedino ako djecu ne naučimo kako da sve te alate koriste odgovorno, kritički i pametno”, priča nam on.
Također, jedan od njegovih najvećih ciljeva jeste povezivanje škola, a posebna želja mu je da uspostavi suradnju između njegove škole u Pragu i škola iz Brčko distrikta.
“Želim da učenici iz Brčkog dođu u Prag, upoznaju svoje vršnjake, vide drugačiji obrazovni sistem i steknu nova iskustva. Ali isto tako želim da moja češka djeca dođu u Brčko, upoznaju ljepotu života na Balkanu, naše gostoprimstvo, toplinu ljudi, da probaju ukuse mog djetinjstva i vide koliko bogatstva nose različite kulture jednog istog slovenskog prostora. Vjerujem da se najjači mostovi među ljudima grade upravo kroz obrazovanje”, ističe Lukić za “Nezavisne novine”.
Po čemu se razlikuju obrazovni sustav Češke i BiH?
Razgovor sa njim iskoristili smo da saznamo i koliko se razlikuju obrazovni sistemi u Češkoj i Bosni i Hercegovini, a Lukić ističe da češki obrazovni sistem nastavnicima daje mnogo više povjerenja.
“Profesor ima veću autonomiju da kreira nastavu, prilagodi sadržaje učenicima i bira metode rada. Mnogo više se radi kroz projekte, istraživanje, terensku nastavu i razvoj kompetencija. S druge strane, Bosna i Hercegovina ima ono što nijedna reforma ne može kupiti – ljude. Imamo izuzetne nastavnike koji, usprkos brojnim izazovima, svakodnevno ulažu srce u svoj posao”, navodi on.
Kako dodaje, jedni od drugih bismo mogli mnogo naučiti.
“Češka može naučiti onu ljudsku toplinu koju Balkan nosi u školama, a mi možemo naučiti koliko je važno vjerovati nastavnicima i dati im slobodu da stvaraju”, kaže on.
Koju poruku šalje mladima?
Lukić je na kraju razgovora imao i poruku za sve mlade ljude, savjetujući im da ne dozvole da ih strah pobijedi prije nego što uopće pokušaju.
“Prijavite se na stipendije, Erasmus programe, razmjene i međunarodne projekte. Putujte. Učite jezike. Upoznajte svijet. Svako novo iskustvo mijenja čovjeka. Uvijek kažem da će vas kuća čekati. Vaš grad će uvijek biti tu. Ali prilike neće čekati zauvijek. Nemojte dozvoliti da vas definira mjesto iz kojeg dolazite. Neka vas definira vaše znanje, vaš karakter i vaš rad”, poručuje Lukić.
Kako dodaje, ako njegova priča može makar jednoj mladoj osobi dati hrabrost da pošalje prijavu za stipendiju, ode na Erasmus ili napravi prvi korak prema svojim snovima, onda je svaki izazov kroz koji je prošao imao smisla.
