Za razliku od tenkova T-72, razvijenih još u Sovjetskom Savezu, kojima raspolažu i Ukrajina i Rusija, zapadni tenkovi donose cijeli niz poboljšanja, no dolaze i uz znatno veće logističke izazove.
Njemački Leopard 2, britanski Challenger 2 i američki M1 Abrams redom su teško oklopljeni tenkovi teži od 60 tona. Challenger s punim modularnim oklopom teži čak 74 tone, Abrams u M1A2 inačici teži 62 tone, a Leopard u verziji 2A6 teži 60 tona. Najteža varijanta T-72 tenka teži tek oko 45 tona. Starije verzije T-72 imaju dizelski motor snage 580 kW, no modernizirane verzije dolaze s motorom od 840 kW, usporedivim s dizelašem V12 u tenkovima Challenger koji razvija 890 kW snage. Leopardov dizelski motor razvija snagu od čak 1103 kW, dok Abramsova mlazna turbina ima snagu od 1100 kW.
T-72 i Challenger mogu postići brzinu od oko 60 km/h na ravnoj cesti, a Leopard i Abrams postižu oko 68 km/h. Ako se koriste na cestama, T-72 ima operativni domet od oko 460 kilometara, Challenger oko 550 kilometara, Abrams 426 kilometara, a Leopard oko 340 kilometara.
Detalji o Challengerovu “oklopu Chobham” najstroža su tajna, osim što je poznato da su Britanci tu tehnologiju posudili Amerikancima kako bi ju ugradili i na svoje tenkove Abrams. Analitičari vjeruju kako se radi o najbolje zaštićenim tenkovima danas u uporabi, a Abrams je za vrijeme Zaljevskog rata postigao impresivne rezultate – niti jedan tenk nije uništen u sukobu s neprijateljem, a incidenti prijateljske vatre pokazali su kako je tadašnja verzija oklopa Abramsa čuvala čak i od vlastitih topova dok su god pogodci dolazili sprijeda ili sa strane.
Abramsi i Leopardi do inačice 2A4 naoružani su Rheinmetallovim topom Rh-120, koji se također dokazao u Zaljevskom ratu, a Leopardove inačice 2A6 naoružane su poboljšanom verzijom dužine 6,6 metara.
