U Zadru se danas održava središnja svečanost u povodu 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije Maslenica. Bila je to prva oslobodilačka akcija hrvatskih vojnih i policijskih snaga, nakon koje su ponovno prometno povezani sjever i jug Hrvatske. Maslenica je po mnogočemu bila prekretnica i jedna od najodlučnijih bitaka Domovinskog rata.
Vojno-redarstvena operacija Maslenica, koju su rano ujutro 22. siječnja 1993. pokrenule Hrvatska vojska i policija, uspješno je završila u 72 sata i ponovno je spojila sjever i jug zemlje, a neprijatelj je u njoj doživio prvi veći poraz.
Kako je često isticao general Ante Gotovina, operacija Maslenica bila je svojevrsna prekretnica u Domovinskom ratu.
– Do operacije Maslenice mi smo se uglavnom branili, više ili manje uspješno, ali Maslenica je označila preokret u Domovinskom ratu i tada su prvi put sudjelovale tri grane vojske, specijalna policija, ratna mornarica i zrakoplovstvo te kopnene snage, koje su bile nositelj te akcije, istaknuo je svojedobno general Gotovina.
Operacija je planirana u tajnosti pod kodnim nazivom Gusar, a u samo 72 sata oslobođeno je oko stotinu četvornih kilometara, od zadarskoga zaleđa s Novskim ždrilom i dijelom Velebita te područje oko Hidroelektrane Peruće u blizini Sinja.
Zapovijedao Bobetko, pomoćnici Gotovina i Roso
Vojno-redarstvenom operacijom zapovijedao je general Janko Bobetko, a njegovi pomoćnici bili su tadašnji brigadiri Ante Gotovina i Ante Roso.
Hrvatska vojska i policija u borbena su djelovanja krenule iz nekoliko smjerova i već prvog dana oslobođeni su Rovanjska, Maslenica, Novsko ždrilo, Podgradina, Islam Latinski, Islam Grčki i Kašić. Sljedećih su dana oslobođeni Zračna luka Zemunik te mnoga mjesta zadarskoga zaleđa.
Strateški iznimno važno bilo je i preuzimanje nadzora nad širim područjem Velike i Male Bobije, Tulovih greda i Malog Alana, ključnih položaja na Velebitu s kojih su hrvatske snage mogle nadzirati Obrovac, Gračac i Benkovac. Do završetka operacije oslobođeno je cijelo područje tzv. ružičaste zone u zadarskom zaleđu i osiguran strateški bitan prostor Novskog ždrila.
Jedna od posebnosti operacije Maslenice bilo je sudjelovanje gardijskih brigada, nositelj je bila 4. brigada, a sudjelovali su dijelovi 1., 2., 3. i 9. brigade. Sve su pridonijele uspjehu operacije i očuvanju dostignutih borbenih položaja iako su neke od njih bile tek u osnutku. Na Velebitu su koordinirano djelovale i snage Specijalne policije MUP-a, koje su ovladale dominantnim kotama i komunikacijama, a znatno su pridonijele i pričuvne brigade Hrvatske vojske te domobranske pukovnije.
Zbog neuspjeha pokušaj rušenja HE Peruća
U toj operaciji sudjelovale su najbolje hrvatske snage, ali i najbolje protivničke, srpske strane. U pomoć krajiškom vođi Milanu Martiću stigli su Arkanovi Tigrovi, Knindže kapetana Dragana i niški specijalci, a iz BiH su stigle i Mladićeve vojne postrojbe.
Iako su glavni ciljevi operacije ostvareni vrlo brzo, zbog pritiska međunarodne zajednice, 25. siječnja kod Obrovca i Benkovca zaustavljeno je hrvatsko napredovanje.
Neprijatelj je to iskoristio za jačanje svojih snaga i protunapad pa su borbe potrajale još nekoliko dana.
Hrvatske su snage, ojačane postrojbama koje su helikopterima prevezene iz Slavonije, zadržale dostignute crte bojišnice. Bio je to prvi helikopterski desant postrojba HV-a, a neprijatelj, koji je doživio dotad najveći poraz, zaprijetio je 27. siječnja rušenjem brane Hidroelektrane Peruće.
Unatoč aktiviranju 30 tona eksploziva, oštećena brana nije popustila, a Hrvatska vojska spriječila je neprijateljsko napredovanje i ubrzo ovladala cjelokupnim područjem.
Pontonski most povezao sjever i jug zemlje
Budući da je u operaciji Maslenici pod kontrolu hrvatskih snaga vraćeno Novsko ždrilo, na istome mjestu na kojemu je u studenome 1991. srušen Maslenički most sagrađen je pontonski, koji je često bio pod paljbom neprijatelja do konačnog oslobođenja zadarskoga zaleđa u akciji Oluji 1995. godine.
Pontonski most omogućio je uspostavu prometa između sjevera i juga do izgradnje novoga Masleničkog mosta, za koji je 30. siječnja 1993. predsjednik Republike Franjo Tuđman položio temeljni kamen.
Borbe u operaciji Maslenici trajale su do kraja ožujka i završetka operativnih djelovanja, a u akciji i poslije nje poginulo je 127 hrvatskih branitelja. Najveću tragediju doživjela je 3. gardijska brigada “Kune”, koja je u obrani Kašića 1. veljače izgubila 24 pripadnika.
Ministar obrane Mario Banožić uputio je čestitku povodom obilježavanja 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije Maslenica.
“Poštovane hrvatske građanke i građani te naši sunarodnjaci izvan domovine, poštovani hrvatski branitelji, poštovani članovi obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja,
Vojno-redarstvena operacija Maslenica koja je započela u ranim jutarnjim satima, 22. siječnja 1993. godine, bila je snažna poruka hrvatskom narodu kako su Hrvatska vojska i policija, odlučne i spremne za oslobođenje svakog pedlja naše zemlje.
Ova oslobodilačka akcija u isto vrijeme bila je i poruka cijelom svijetu da hrvatska država ima snažnu oružanu silu i kako je najveća snaga Hrvatske upravo hrabrost i odlučnog svakog hrvatskog branitelja.
Ta njihova hrabrost i odlučnost snaga su koja je oživotvorila vizije prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Upravo zato, ponosan sam što u današnjoj Hrvatskoj vojsci naša mladost slijedi upravo tu upornost i domoljublje, ali i usmjerenost prema ostvarivanju svih ciljeva.
Znamo gdje su naši korijeni i koji su naši uzori i vjerujem kako je Hrvatska vojska ona koja donosi stabilnost i sigurnost, ona koja sa svojim saveznicima i partnerima doprinosi ostvarivanju zajedničkih ciljeva i očuvanju zajedničkih vrijednosti.
Ponosni smo na naše branitelje, na našega prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, ponosni smo na naraštaj tadašnje mladosti koji je svima nama darovao slobodu!
Ponosni smo i na današnje pripadnice i pripadnike Hrvatske vojske koji znaju odakle smo krenuli, gdje smo danas i kamo idemo, svladavajući prepreke i suočavajući se sa izazovima.
Ponosni na sve ono što smo do danas postigli , slavimo mir i slobodu u Hrvatskoj”, stoji u čestitci ministra Banožića.
