U domu za starije u Klaićevoj živi arhitekt Ante Pađen. Sa svojih 83 godine, on je najstariji student Sveučilišta u Zagrebu.
Ja sam Ante Pađen, za prijatelje Toni Pađen, po struci sam arhitekt. Imam 82 pune godine, i treća ide, još malo. Živim u domu. Prodao sam svoju imovinu – kuće i stanove. Dalje sam “beskućnik”, ali sam se prijavio u dom. Tu mi je adresa i osobna karta i tu ću do Mirogoja. Na Mirogoju imam lijepi stan pa nije problem, govori Ante Pađen.
Iako je umirovljenik, Ante Pađen svaki dan čita, piše, uči i priprema se za ispite.
Arhitekt Ante (83) najstariji je student u Zagrebu
Njegova studentska svakodnevica odvija među knjigama i bilježnicama u tišini doma za starije osobe.
No, tišina je samo privid.
Istina je da umirovljenici mogu biti studenti. A studenti od njih mogu učiti. Jer jedino kroz učenje možemo ostati doista mladi.
To su sve stariji ljudi, ali ipak puno mlađi od mene. U početku su me gledali s čuđenjem. No kada sam počeo sudjelovati na predavanjima, komentirati i razgovarati s profesorima, kada kažete: ‘Ja sam napisao ovo’, netko drugi nešto doda – tako krene prava rasprava. Kad uđete u filozofiju, od Platona i Sokrata pa nadalje, i dijelite to s drugima, ljudi vas počnu gledati drugačije i s vremenom steknete određeni status među njima. To su ljudi i do 30 godina mlađi od mene, ali su me jako, jako dobro prihvatili. Svi oni, možda ću reći malo heretično, iz čiste radoznalosti žele naučiti nešto novo, bolje i ljepše. I nadaju se da će se nešto dobro ipak dogoditi s čovječanstvom, priča Ante.
Studenti su zapravo svi isti. Samo što sam ja studirati počeo nakon što sam već radio kao tehničar. Najprije sam upisao višu tehničku školu, zatim Građevinski fakultet. Završio sam građansku i tehničku školu i postupno nastavio dalje. Zato nikada nisam imao onaj klasični osjećaj studentskog početka, kao što ga imaju mladi studenti koji tek ulaze na fakultet. Ja sam jednostavno učio kontinuirano, sve do dana današnjeg. Zbog knjige koju sam napisao, iz radoznalosti i želje da potvrdim svoje teze, upisao sam Katolički bogoslovni fakultet. To je izvanredni studij koji se plaća, a želio sam provjeriti hoću li svoje teze potvrditi ili ih opovrgnuti. To je bila osnova, govori.
“Ne mogu biti sretniji”
Ima tri sina i četvero unučadi.
Ja sam tri života proživio kroz događaje od 1945., kad su mi ubili oca pa do dana današnjega. Ja bih htio da oni mene zapamte kao dobrog djeda. Ja se njima i predstavljam kao “deda”. I sinovi i unci me zovu deda Toni. Mislim da me smatraju dobrim čovjekom. Mislim da me oni gledaju kao dobrog djeda. Ja sam sretan i ne mogu biti sretniji, vjerujte mi. Ljubav je temelj svega, zaključuje Ante. piše HRT.
