Na poddionici autoceste Mostar jug – tunel Kvanj, tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja, otkriveno je više prapovijesnih kamenih gomila. Do sada je istraženo njih dvadeset, a preliminarni podaci ukazuju na to da nalazi potječu iz mlađeg željeznog doba, točnije iz razdoblja od 4. do 1. stoljeća prije Krista.
Pročelnik Studija arheologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru doc. dr. sc. Tino Tomas u razgovoru za Fenu rekao je da se radi o zakonom propisanim istraživanjima koja se provode prije svega radi zaštite arheološke baštine prije nego što ih izgradnja, u ovom slučaju autoceste, ugrozi.
Osnovni cilj takve vrste istraživanja je detektirati, dokumentirati i sačuvati arheološka nalazišta i nalaze, spriječiti njihovo uništavanje bez prethodnog istraživanja i omogućiti nastavak zacrtanih infrastrukturnih radova – kazao je Tomas.
Istraživanja provodi Studij arheologije Sveučilišta u Mostaru.
Vrši se sustavno prikupljanje terenskih podataka, odnosno sustavne identifikacije sveukupnih tragova različitih vrijednosti i sadržaja zatečenih u krajoliku uz kartiranje površinskog arheološkog zapisa (…) – pojasnio je mostarski arheolog.
Tajne obiteljskih grobnica
Istraženi tumuli (gomile) predstavljaju nalazišta iz domene kulta mrtvih, odnosno mjesta pojedinačnog ili višekratnog sahranjivanja.
Konkretno, o gomilama s trase postoje parcijalni podatci navedeni u arheološkoj literaturi, međutim te lokacije nikada nisu bile podvrgnute arheološkim istraživanjima. Ove su posebne prije svega po dokumentiranom obredu sahranjivanja, ali i po nalazima i prilozima koje pronalazimo u njima – kazao je
Preliminarna iskopavanja potvrdila su da se radi o skupnim grobnicama, najvjerojatnije bližih krvnih srodnika, tipa obitelji ili slično. Uz ostatke pokopanih, pronađeni su nakit i metalni dijelovi nošnje, oružje i keramičke posude izrađene na lončarskom kolu.
Promatrajući nešto širi kontekst spomenutih nalaza, Tomas ističe kako je ključan moment koji arheolozi vežu za osnivanje grčkih kolonija i pripadajućih emporija, u neposrednoj blizini, na istočnoj obali srednjeg Jadrana početkom 4. st. pr. Kr.
U pojedinim medijima pojavili su se napisi kako se u ovom otkriću radi o narodu Daorsa, ali Tomas navodi kako je u ovom trenutku teško dati precizan odgovor na to pitanje:
Mi, naravno, ovo najnovije otkriće samo uvjetno vežemo za narod Daorsa, nikako kategorički. Upravo jer se na taj prostor spomenuti narod tradicionalno smješta, a nalazi koje smo prikupili putem arheoloških iskopavanja korenspondiraju s vremenom u okviru kojega gradina iznad Ošanića i Daorsi kao narod doživljavaju svojevrsni apogej.
On podsjeća da je upravo tijekom ranijih istraživanja na prostoru samog Daorsona istražen određeni broj pripadajućih grobnih cjelina, koje se po dokumentiranom načinu i obredu sahranjivanja razlikuju od ovih recentno istraženih.
Kada u obzir uzmemo činjenicu da prakse koje prate sam čin sahranjivanja spadaju u oblike najkonzervativnijeg ljudskog ponašanja i strogo su definirane društvenim i religijskim konvencijama koje reflektiraju snažne veze i osjećaje zajedničkoj pripadnosti, onda se postavlja logično pitanje je li riječ o istom narodu u užem smislu.
Prikupljena arheološka građa i podatci još su u procesu stručne obrade, napominje Tomas, nakon čega slijedi njihova publikacija i znanstvena interpretacija i na koncu prezentacija široj zainteresiranoj javnosti.
Arheologija i turizam
Hercegovina obiluje istraženim i neistraženim arheološkim lokalitetima iz različitih vremenskih perioda, podsjeća pročelnik mostarskog Studija arheologije.
Kada bi uspoređivali prostor Hercegovine, pa i cijele države, sa zemljama u okruženju, svakako da na određen način zaostajemo po pitanju količine i dinamike u arheološkim istraživanjima. Najveći razlog takvoj situaciji je zasigurno je nedostatak razvijenog i funkcionalnog institucionalnog okvira i. e. sustava, a samim time i stručnog i kompetentnog kadra koji bi provodio takve aktivnosti – smatra Tomas.
Dodaje kako kvalitetno valorizirana arheološka baština može potaknuti razvoj raznolike turističke ponude, osobito posebnih oblika turizma koji se sve više nameću kao održiv smjer razvoja destinacija.
Baština se ranije promatrala kao statična i neprofitna vrijednost, ovisna ponajprije o javnim sredstvima. Danas se, međutim, naglašava da odgovorna turistička valorizacija, može osigurati ekonomsku održivost i sredstva neophodna za njezinu zaštitu. Ipak, riječ je o iznimno osjetljivom procesu jer su arheološka nalazišta krhki i neobnovljivi resursi. Svako nestručno postupanje, dakle nedostatak znanja i ukusa može uzrokovati nepovratnu štetu, stoga procesu njene valorizacije i interpretacije uvijek moraju prethoditi znanje i stručnost – upozorava Tomas.
Nedovoljna zaštita arheološke baštine
Nažalost, često se događa da se u BiH arheološka nalazišta devastiraju, a državno blago se preprodaje i uništava.
Iako su u međuvremenu poduzeti određeni koraci, poput stručnih obuka i radionica za državne službenike, te jačanja suradnje s međunarodnim organizacijama, sustavno i jedinstveno rješenje na državnoj razini još uvijek izostaje. Problem dodatno otežava složena administrativna struktura zemlje, zbog koje su nadležnosti podijeljene, a zakonodavni okvir često nedovoljno usklađen i učinkovit u provedbi – kazao je Tomas.
Država formalno posjeduje mehanizme zaštite arheološke baštine kroz kaznene odredbe koje zabranjuju neovlaštena istraživanja, oštećivanje i iznošenje kulturnih dobara, ali je u praksi zaštita ograničena nedostatkom financijskih sredstava, stručnog kadra, nadzora na terenu i dosljedne primjene zakona.
Poseban problem predstavljaju ilegalna iskapanja uz pomoć detektora metala, pri čemu se nalazišta nepovratno oštećuju, a pronađeni predmeti izuzimaju iz svog izvornog konteksta, čime se gubi njihova znanstvena vrijednost – konstatira Tomas.
Zabilježeni su i slučajevi preprodaje arheoloških predmeta putem interneta i njihova krijumčarenja preko granice, što upućuje na postojanje crnog tržišta kulturnih dobara.
Takve aktivnosti ne nanose samo materijalnu štetu, već uzrokuju trajni gubitak podataka i dijela kulturnog identiteta zemlje – zaključio je Tomas.
