Hrvatski biskupi dali su pozitivno mišljenje za pokretanje postupka beatifikacije i kanonizacije vlč. Martina Bubnja te još 15 svećenika i pet vjernika laika, koji su u teškim povijesnim okolnostima podnijeli mučeništvo kao svjedoci vjere i žrtve komunističkog režima, piše vjerujem.hr.
Kauzu Riječke nadbiskupije čini šesnaest svećenika, među kojima je i jedan franjevac iz Franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda, te pet laika – tri muškarca i dvije žene. Njihovo mučeništvo snažno je prisutno u zajednicama iz kojih potječu ili u kojima su djelovali, a potvrđuju ga brojni povijesni izvori i svjedočanstva, navodi Postulatura za kauze svetih Riječke nadbiskupije.
Rijeka je u razdoblju prije i tijekom Drugoga svjetskog rata bila multikulturno središte obilježeno procesima mađarizacije, talijanizacije i germanizacije. Upravo u takvim okolnostima ovi su ljudi, neovisno o političkim i nacionalnim ili ideološkim pritiscima, ostali vjerni evanđelju, stavljajući u središte Bogom dano i neotuđivo dostojanstvo čovjeka. Pomagali su svima, odbijajući ideološke etikete i podjele, često riskirajući vlastite živote kako bi zaštitili druge.
Sluga Božji Martin Bubanj nositelj je ove kauze kao najviši crkveni predstavnik među kandidatima, budući da je vršio službu generalnog vikara. Njegovo svjedočanstvo, kao i svjedočanstvo ostalih Riječkih mučenika, nadilazi povijesni trenutak u kojem su živjeli.
Ova kauza snažno se povezuje s obilježavanjem 100. obljetnice Riječke biskupije te se vodi u duhu i na načelima koja je u tom kontekstu istaknuo riječki nadbiskup Mate Uzinić. Jubilej se, kako je naglasio, ne shvaća tek kao prisjećanje na prošlost, nego kao potvrda zajedništva mjesne Crkve u vjeri, nadi i ljubavi – unutar same crkvene zajednice i sa svima onima s kojima dijeli prostor Riječke nadbiskupije – kao i u dubokoj povezanosti s općom Crkvom i papom.
Upravo u tom svjetlu promatra se i svjedočanstvo slugu Božjih Riječkih mučenika. Njihovi životi i smrt potvrđuju da su znak i nada mjesne Crkve: Crkve koja dobro poznaje nevolje, povijesne lomove, progonstva, ideologije, podjele, oskudice i promašaje, ali koja je u tim iskustvima posvjedočila da je ništa nije moglo rastaviti od Kristove ljubavi. Zato stotinu godina postojanja Riječke biskupije nije tek povijesni podatak, nego stotinu godina Božje vjernosti. Nade, unatoč svim razlozima za beznađe i svjetla koje nikada nije prestalo gorjeti – jer je dolazilo iz Kristova srca i njegova križa, potvrđenog uskrsnom pobjedom.
Mogući kandidati za oltar obuhvaćeni ovom kauzom upravo su oni koji su tu vjernost posvjedočili svojim služenjem, žrtvom, oprostom i ljubavlju za druge – bez obzira na nacionalnost, jezik, društveni položaj. Njihovi su se životi utkali u identitet riječke Crkve i njezino poslanje, a njihovo svjedočanstvo ostaje trajno upisano u njezino pamćenje.
Vođenje ove kauze također je usmjereno prema dimenziji pomirenja i pročišćenja pamćenja. Želja je da ona bude doprinos suočavanju s još uvijek nepomirenim povijesnim sjećanjima te poticaj na gradnju mostova – ne samo među zajednicama i narodima koji dijele isti prostor, nego i s različitim generacijama u vremenu obilježenom snažnim ideološkim polarizacijama u kojem se sve više gubi sposobnost za dijalog te uvažavanje drugoga i drugačijega. U tom smislu, svjedočanstvo Riječkih mučenika ne zatvara se u granice povijesne boli, nego se otvara budućnosti izgrađenoj na istini, pravednosti i miru te postaje snažan poziv na dijalog, solidarnost i prepoznavanje Božje slike u svakom čovjeku u vremenu rastućih društvenih podjela.
Stoga ova kauza, kao i obilježavanje jubileja Riječke biskupije, nije slavlje prošlosti, nego poziv, poziv na pročišćenje pamćenja, na obraćenje, na pomirenje i na novi početak. To je poziv da Crkva ne ostane zatvorena u vlastite uspomene, nego da se, nadahnuta svjedočanstvom svojih svjedoka vjernosti Kristu i evanđelju, otvori budućnosti – ne brojeći uspjehe, nego razlučujući gdje i kako još može služiti potrebama današnjeg čovjeka u multikulturalnom društvu obilježenom svakovrsnim različitostima, navodi Postulatura za kauze svetih Riječke nadbiskupije.
POPIS KANDIDATA ZA BISKUPIJSKO ISTRAŽIVANJE O MUČENIŠTVU
- Martin Bubanj +1945. – nositelj kauze;
Generalni vikar Sušačkog vikarijata (biskupski delegat), župnik na Sušaku. Veliki pastoralni djelatnik, kateheta, propovjednik, obljubljeni svećenik. Po uhićenju svima podjeljuje odrješenje. Mučenički ubijen i bačen u jamu Bezdan u Kostreni.
- Andrija Loušin +1937.
Župnik u Lokvama. Odvraćajući mladiće da ne idu u Španjolski građanski rat, mučenički je ubijen u župnom domu.
- Ladislav Šporer +1941.
Župnik i dekan u Delnicama. Neumorni pastoralni radnik, promicatelj katoličkih društava. Organizator nezaboravnog Euharistijskog kongresa. Mučenički je ubijen spremajući se služiti Sv. Misu Zornicu.
- Josip Pretner +1943.
Župnik u Liču. Veliki promicatelj Katoličke Akcije, pobožan i revan svećenik. Nakon teškog mučenja ubijen zajedno s bratom i sestrom.
- Juraj Matijević +1943.
Župnik u Gerovu. Nakon lažnog poziva bolesniku, kamenovan.
- Zvonimir Milinović +1943.
Župnik u Podstenama. Gorljivi propovjednik. Nakon velikog mučenja, odrezanog jezika, ubijen razapinjanjem.
- Vjekoslav Gržanić +1943.
Župnik u Ravnoj Gori. Odvraćajući župljane od neprijateljskog djelovanja prema Crkvi, mučenički ubijen.
- Andrija Mavrinac + 1943.
Svećenik Krčke biskupije. Župnik u Korniću. Nakon teškog mučenja bačen u jamu u zaleđu Crikvenice.
- Stjepan Petranović +1944.
Župnik u Bribiru. Pisac i suradnik velikog broja katoličkih listova. Vrstan pastoralac. Više puta odvođen u šumu i zastrašivan. Umro od posljedica mučenja u bolnici u Kraljevici.
- Stjepan Horžić +1945.
Kapelan u Mrkoplju i upravitelj župa Ravna Gora i Vrbovsko. Otac mladih, gorljiv i hrabar svećenik. Streljan u Delnicama moleći i opraštajući svojim ubojicama.
- Matija Burić +1945.
Župnik u Šmriki. Osnivač župe. Spasio mjesto od uništenja. Sudjelovao u spašavanju Židova. Mučenički ubijen iz mržnje prema vjeri. Prije smrti zatražio da izmoli pokajanje.
- Viktor Perkan +1945.
Župnik i dekan u Jelšanama, slovenskom dijelu Riječke biskupije. Ubijen prigodom sprovoda na mjesnom groblju. Odmah je prenesen u župni dom gdje mu je brat svećenik podijelio Bolesničko pomazanje.
- Fra Eugen Kukina +1945.
Franjevac Provincije sv. Ćirila i Metoda, vikar samostana na Trsatu. Mučenički ubijen iz mržnje prema vjeri u Sušačkoj bolnici brojnim ubodima kuhinjskim nožem.
- Srećko Blažević +1946.
Župnik i dekan na Jelenju. Promicatelj Katoličke Akcije i katoličkih društava, otrovan u Sušačkoj bolnici.
- Alojzije Kristan +1947.
Upravitelj župe Mune. Nakon obavljenih pastoralnih dužnosti u župi Mune, ubijen iz mržnje prema vjeri na putu prema Vodicama.
- Milan Hlača +1951.
Svećenik na liječenju. Prema svjedočanstvu vjernika otrovan penicilinom u Riječkoj bolnici iz mržnje prema vjeri.
- Nikola Maljac +1942.
Župa Jelenje. Član Katoličke Akcije, osoba velike pobožnosti i dobrote. Izjavljuje kako bi volio umrijeti za Boga. Nakon razapinjanja i paljenja, uz izrugivanje nazočnih: ” Neka mu sad pomogne Onaj komu se moli “, ubijen iz mržnje prema vjeri i bačen u jamu.
- Ladislav Pretner +1943.
Brat svećenika Josipa Pretnera te njegov pomoćnik i suradnik u djelima Katoličke Akcije. Nakon teškog mučenja ubijen je u Liču zajedno sa bratom svećenikom i sestrom Julikom.
- Julika Pretner +1943.
Sestra svećenika Josipa Pretnera i njegova župna domaćica. Nakon teškog mučenja ubijena je u Liču zajedno sa braćom, svećenikom Josipom i Ladislavom.
- Franjo Grabar +1944.
Župa Jelenje – Sušak. Pjesnik, član Katoličke Akcije. Radi zdravstvenih razloga napušta Sjemenište u Travniku te upisuje Gimnaziju na Sušaku. U svojim pjesmama na mističan način najavljuje svoju smrt. Pomaže u spašavanju Židova. Na dan mature nakon koje se sprema stupiti u Bogosloviju, ubijen je na stepenicama Sušačke gimnazije uz riječi ” Bože, smiluj im se za sve”.
- Marija Jakovac +1945.
Župa Mrkopalj. Majka obitelji, članica župne molitvene zajednice. Nakon premlaćivanja, odvedena je pred očima svoje djece uz riječi: “Za Krista Kralja i u hladan grob!”. Streljana je u Delnicama.
