Cijene ponovo rastu, a kućni budžeti sve teže izdržavaju. Hrana, režije, restorani – gotovo da nema stavke koja nije poskupjela. Godišnja inflacija u Bosni i Hercegovini iznosi 4,1 posto. Što nam zapravo govore posljednji podaci Agencije za statistiku? Tko najviše osjeća udar poskupljenja i da li nas u 2026. čeka novo stezanje kaiša?
“Svaki čovjek je praktično ekonomija za sebe. I jedino što mogu preporučiti, a to se i u životu svakako stvara, je da svaki čovjek praktično svoje domaćinstvo vodi kao jedan vid ekonomije ima prihode, ima rashode, ima teškoće, probleme itd. Sva umješnost se upravo sastoji u tome da ekonomija domaćinstva bude uspješna. Imate dvoje zaposlenih i oni će sigurno imati jako dobro vođenje domaćinstva u porodici, a u kojoj imate jednog zaposlenog sa relativno niskim primanjima i troje-četvero djece – to je sasvim drugačiji problem. Ili umirovljenik koji ima ispod tisuću maraka mirovinu”, rekao je Domazet, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu za N1.
Govoreći o novom sistemu kategorizacije umirovljenika, odnosno visine mirovine koju će primati, kazao je kako ona potiče rad i da se što duže ostane aktivan,
“Vidite da se sada umirovljenici reaktiviraju. I neki dan sam čuo jednu zajedljivu primjedbu jednog poslodavca, kaže, umirovljenici su naša budućnost. Referirajući se na nedostatak radne snage i na potrebu da se reaktiviraju umirovljenika i da što veći broj umirovljenika radi. Blago nama”, rekao je Domazet.
Govorili smo i o zaključavanju cijena. Kazao je kako je utvrdio da se gramaža proizvoda drastično smanjila, a da je cijena ostala ista – zaključana. To se desilo s njegovim omiljenim sirom, ali isto se dešava i s kruhom, čokoladama itd.
“To su takozvani vidovi shrinkinflation. To je jedan oblik marketinškog zavođenja potrošača. Ja smatram da je to jako neetično. Ja osobno sam se opredijelio prema tome da nigdje ne kupujem ni jednu čokoladu koja je ispod 100 grama. Dakle, ti trikovi kod mene neće proći. Tu imate i takozvanu shrinkflation gdje se smanjuje kvalitet proizvoda. Pa umjesto koncentracije, recimo u deterdžentima jednog nivoa, ona se smanji, a prodaje se pod istom cijenom. Ili udjela kakaa u čokoladi. Dakle, sve je to zavođenje potrošača i ustvari nuđenje niže vrijednosti potrošaču za istu ili veću cijenu, što je skroz neetično i potrošači bi trebali da razviju tu sposobnost da prepoznaju te trikove i da odgovore na adekvatan način”, istakao je.
Smatra kako zaključavanje cijena nema efekata i da se treba boriti na drugi način. Izdvojio je dvije mjere.
“Prva mjera su direktni transferi novca za ugrožene obitelji ili pojedince pod utjecajem inflacije. To su mjere koje se moraju primjenjivati, da bi se primjenjivi, moraju se osigurati takozvane socijalne karte. I to je nešto što je najveći možda socijalni projekt koji mi moramo uraditi. A to je da se u BiH za svako domaćinstvo urade socijalne karte i da se prema tim pokazateljima i socijalnih karata vrše socijalne intervencije. Znači za kompenzaciju troškova energije, za kompenzaciju troškova hrane itd. kao što se to u zemljama sa visokom socijalnom ulogom države radi. A ne da se prave horizontale mjere koje će jednako pogoditi nekoga tko ima dohodak od 10.000 maraka mjesečno i onoga koji ima od 1.000”, kazao je.
Kazao je kako je povećanje mirovina i zaduživanje u tu svrhu bila nužna mjera u jednom prelaznom periodu, a ne kupovina socijalnog mira.
“Smatram da je najznačajniji projekt u ekonomskoj sferi koji vlada treba da uradi u Federaciji reforma poreza na dohodak i doprinosa. To je potreba da se smanje doprinosi i porez na dohodak kako bi plaće bile manje opterećene izdacima, a kako bi se porezni teret prebacio na visoke dohotke, na visoku dobit kompanija, na kapitalne dobitke i više opteretila one koji su ekonomski potentni, da ne kažem bogati, da veće poreze pretrpe i to putem progresivnog porezivanja i oporezivanja i proširenja osnovice”, naglasio je.
analizirajući marže na proizvode, kazao je kako je problem nedovoljan razvoj poljoprivrede u BiH i to što ona nije strateška aktivnost. Tu je, ističe, politički faktor ključan,
“Osnovni problem je u inflaciji, što vi imate dva izvora inflacije. Jedan izvor inflacije je ponuda, to su troškovi proizvođača. Ako im se troškovi povećavaju, oni moraju povećati cijene svojih proizvoda. A drugi izvor je tražnja. Ako se tražnja povećava, ponuđači koriste priliku da povećaju cijene. Mislim da smo mi sada na poziciji da je inflacija najvećim dijelom poticana rastom tražnje. U osnovi inflacija će se i dalje nastaviti. Najgore je to što se inflacija u psihologiji svih aktera ekonomije ukorijenila. I proizvođači anticipiraju inflaciju kad određuju svoje cijene. Danas lansiraju jedan proizvod i kažu on bi mogao biti sa 100 maraka profitabilan, ali bit će inflacija pa ćemo mi 105 dodati. Dakle, to je najtežiji oblik inflacije i mislim da ćemo se morati susretati i u ovoj godini sa inflacijom”, prognozirao je Domazet.
