U Mostaru je u petak predstavljen zbornik radova ‘Hrvati u daytonskoj BiH – stanje i budućnost’.
Zbornik, čiji je glavni i odgovorni urednik Dragan Čović, a izvršni urednik Mladen Bevanda, na tridesetu godišnjicu Daytonskog mirovinskog sporazuma predstavljen je u Muzeju moderne umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, a okupio je brojne aktualne i bivše predstavnike političke i društvene sfere u BiH.
Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora Dragan Čović otvorio je događaj prigodnim govorom, na koji su se nadovezali predsjednik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH Mladen Bevanda, bivši sudac/predsjednik Ustavnog suda BiH Mato Tadić i recenzentica Ana-Mari Bošnjak.
Mladen Bevanda je istaknuo da ovo nije bilo prvo obraćanje Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH javnosti po pitanju daytonske BiH i svega što ona predstavlja u praksi.
-Naime, mi smo i ranije više puta skretali pozornost da neke stvari u BiH nisu dobre i da se ovi koji su nadležni za vođenje BiH trebaju malo bolje organizirati – izjavio je Bevanda.
Istaknuo je da je Zbornikom na više od 300 stranica obuhvaćeno 17 tema kroz pisanje 22 autora te kao jednu od misli vodilja naglasio stajalište da “BiH ne treba staratelje”.
-Naša iskrena želja je bila da nam svima u BiH bude bolje, jer nama ne treba puno da s tri konstitutivna naroda država funkcionira i to kao primjer svijetu. Jer imamo iskustvo življenja u razlikama, formirane identitete i znamo da jedino ravnopravnost ovu zemlju može učiniti stabilnom, a ne zemljom kojoj će trebati staratelji. Mi to sami možemo, imamo sposobne ljude koji to znaju – poručio je Bevanda.
Naglasio je da se na tom putu mora pronaći zajednički dogovor svih strana, “da jedni druge uvažimo i da svi imamo jednaka prava, jer tri konstitutivna naroda nisu došljaci, nego drevni narodi na ovim prostorima”.
-Najprosperitetnije države imaju federalni ustroj, Švicarska, Belgija, Španjolska i nitko ne kaže da su podijeljene. A kod nas čim se čuje za federalnu jedinicu, to je odmah hajka. Moramo drukčije razgovarati, vidjeti što je dobro za nas sve. Ništa što su Hrvati tražili u ovom Zborniku nije na štetu drugih naroda. Naprotiv – zaključio je Bevanda.
Dragan Čović se posebno osvrnuo na manjkavosti Daytonskog sporazuma, ali nije propustio ni, kako je naglasio, jedan pozitivni aspekt.
-Danas je trideset godina od jednog parafa usmjerenog na cilj da pokušamo nastaviti živjeti u miru nakon rata. To je njegova najveća vrijednost – rekao je pa naglasio da je implementacija ‘Daytona’ išla očekivano teško.
Naglasio je dominaciju OHR-a kroz tri desetljeća daytonske BiH i želju da BiH konačno sama krene u proces donošenja važnih političkih odluka.
-Pokušalo se tri cjeline implementirati u jedan sustav, a ono što i danas, nakon više od 900 nametnutih odluka, dominira je institucija OHR-a. Bilo je jako puno ljudi izvana koji nisu razumjeli povijest BiH i tri konstitutivna naroda – podcrtao je.
Dodao je da ‘Dayton’ je previdio i drugu, treću fazu, a da je ta prva faza bilo uspostavljanje mira i jedan iskorak, ali i to da se dosad već trebalo ući u proces izmjena Ustava na osnovama konstitutivnosti.
Naglasio je da Zbornik radova nudi i pogled u budućnost s nadom da će “u bogatstvo BiH biti ugrađena tri različita entiteta“ te istaknuo da je OHR trebalo davno ugasiti, jer je, “uz uvažavanje pomoći izvana, najveći broj odluka bio na štetu ne samo hrvatskog naroda, nego i na štetu BiH.“
-Tada bi domaći političari preuzeli odgovornost, a prestali bi voditi alibi politiku – zaključio je Čović.
Recenzentica Ana-Mari Bošnjak istaknula je da prezentacija Zbornika zapravo prigodno obilježavanje punoljetnosti, ali zrelosti BiH.
-Jako je značajno da nije obrađeno samo to do kojeg smo stupnja došli, nego i na koji se način svi vanjski faktori odnose prema BiH. Baš se često spominje u Zborniku to da imamo status nedonoščeta – izjavila je Bošnjak, dodajući da zbornik ‘Hrvati u daytonskoj BiH – stanje i budućnost’ donosi i niz znanstvenih radova zbog kojih ga treba uvažiti kao vrlo značajno akademsko djelo.
