Osim što mladi u Bosni i Hercegovini u posljednje vrijeme sve više odgađaju brak i roditeljstvo, prema najnovijim podacima vidljivo je da se sve manje njih odlučuje na ove važne korake u životu.
Tako je, prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, tijekom šest mjeseci ove godine sklopljeno 6.129 brakova, dok je u istom razdoblju prošle godine taj broj bio veći i iznosio je 6.393.
Rađa se sve manje beba. U prvoj polovici ove godine rođeno je 10.831 dijete, što je 311 beba manje nego od siječnja do lipnja prošle godine.
Zašto je situacija takva i što sprječava mlade da stanu na ludi kamen, ali i da se ostvare u ulozi roditelja, kolege iz Nezavisnih potražili su odgovore kod stručnjaka.
Za Vladimira Vasića, sociologa, ključno je pitanje koliki resursni kapacitet imamo, odnosno koliko je mladih ljudi u stanju sklopiti brak i stoga odlučiti imati djecu.
Kako dodaje, treba uzeti u obzir visoku stopu odljeva stanovništva.
-Ako izuzmemo čimbenike poput migracija, socioekonomske i političko-sigurnosne situacije u Bosni i Hercegovini, koja uvelike utječe na depopulaciju stanovništva, definitivno je da svjedočimo fenomenu promjene vrijednosne sfere interesa u društvu i kod pojedinaca, što se odnosi na promjene u stavovima mladih prema obitelji, braku, djeci i potomstvu. Mladi sve više odgađaju brak zbog obrazovanja, karijere, osobnih interesa, ali i pod pritiskom moderne egoistične kulture življenja, koja se iz dana u dan nameće kao koncept života – kaže Vasić.
Po njegovim riječima, mijenjaju se i društvene norme.
-Osobna i profesionalna emancipacija, posebno žena, dolazi na prvo mjesto, a rađanje djece i obitelji na drugo. Dosadašnji koncepti tradicionalnih obiteljskih modela temeljenih na krutim moralnim normama se raspadaju – objašnjava Vasić.
Dodaje da prevladava strah od nepoznatog, te da mladi ne žele ili im se ne dopušta upustiti se u avanturu izlaska iz svoje zone udobnosti.
– Brak i roditeljstvo, osim novca, zahtijevaju puno odricanja, promjena načina života, prilagodbe novoj situaciji, ali i ‘žrtvovati’ sebe za druge – ističe i postavlja pitanje koliko smo na to spremni.
Isto kaže i Maja Savanović Zorić, psihologinja i sistemska obiteljska psihoterapeutkinja, dodajući da sve više živimo u vremenu naglašene samostalnosti, gdje pojedinac na prvo mjesto stavlja osobne ciljeve, slobodu, udobnost, a manje zajedništva i zajedničke odgovornosti.
– Brak i roditeljstvo zahtijevaju kompromis, odricanje, spremnost da se potrebe drugih stave ispred svojih, a to je danas vrlo teško prihvatiti. Općenito, kada ljudi ulaze u brakove, ulaze s perspektivom da će nastaviti živjeti onakvim životom kakav su živjeli dok su bili samci ili nisu spremni na kompromis, niti bilo kakvu vrstu odricanja – navodi.
Kako objašnjava za Nezavisne, ljudi često nisu nezreli, ali teže se odlučuju uložiti svoju energiju, vrijeme i resurse u vezu i obitelj.
-Problem je što se to odgađanje vrlo često pretvara u trajni izbor, pa kao društvo ostajemo bez temeljnih veza koje su oduvijek bile i jesu podrška zajednice – navodi ona.
Savanović Zorićeva ističe da kada osoba ne osjeća da može planirati budućnost, prirodno se povlači u sadašnjost i odgađa odluke koje mijenjaju život.
-Ljudi žive u vremenu produljene nesigurnosti, i političke, društvene i ekonomske, a to neminovno utječe na spremnost na preuzimanje dugoročnih obveza, bilo da se radi o braku ili roditeljstvu. Današnja generacija nalazi se između želje za slobodnim životom i potrebe za pronalaženjem stabilnosti, a ako društvo ne ponudi sigurnu podršku, ljudi će nastaviti oklijevati i odgađati donošenje odluka, a to odgađanje na kraju postaje odustajanje – ističe ona.