U poruci na engleskom jeziku upućenoj anabaptističkom pokretu, povodom 500. obljetnice njegova osnutka u Zürichu, papa Lav XIV. je istaknuo važnost pročišćavanja sjećanja kako bi se „zacijelile rane prošlosti“ i „izgradila nova budućnost po hrabrosti za ljubav“. Samo na taj način, objasnio je Papa, „teološki i pastoralni dijalog može donijeti plodove koji ostaju tijekom vremena“, piše Vatican News.
Voljeti, živjeti u jedinstvu, služiti. To je sažetak poruke na engleskom jeziku pape Lava XIV. anabaptističkom pokretu koji, uz geslo „Hrabrost ljubavi“, obilježava 500 godina od njegova osnutka. Nastao je u Zürichu 1525. godine, kada je skupina učenika Ulricha Zwinglija učinila prvo krštenje odraslih u moderno doba. Papa je molio da odnosi budu bratski, „da se produbljuju i rastu“.
Sveti Otac je ponovio riječi uskrslog Isusa koji daje mir učenicima i koji, kako podsjeća, nije skrivao znakove svoje muke još uvijek vidljive na njegovom slavnom tijelu. „Svi Isusovi sljedbenici mogu uroniti u radikalnu novost kršćanske vjere i života“, istaknuo je objašnjavajući da upravo ta želja za obnovom karakterizira sam anabaptistički pokret.
Zatim je katolike i menonite – najbrojnije članove anabaptističke crkve – potaknuo da „ulože sve svoje napore kako bi živjeli zapovijed ljubavi, poziv na kršćansko jedinstvo i misiju služenja drugima“. Istaknuo je iskrenost i ljubaznost kao kvalitete nužne za promišljanje o zajedničkoj povijesti, „koja uključuje rane i bolne narative koji utječu na odnose i poglede između katolika i menonita sve do danas“. Papa Lav XIV. istaknuo je da je stoga važno „pročistiti sjećanje i ponovno zajednički sagledati povijest jer to može omogućiti iscjeljenje rana prošlosti i izgradnju nove budućnosti po hrabrosti za ljubav“. Samo na taj način, primijetio je, teološki i pastoralni dijalog može donijeti plodove koji ostaju tijekom vremena.
Svjestan da to zasigurno nije lak zadatak, Petrov nasljednik ih je podsjetio na neke trenutke iz Isusova života u kojima se on najviše osjećao iskušavan, a upravo su tada bile i ostale odlučujuće zapovijedi ljubavi. Zatim se ponovno osvrnuo na temu jedinstva, citirajući svetog Augustina: „Sva moja nada je jedino u tvom velikom milosrđu. Daj što zapovijedaš i zapovijedaj što hoćeš“ (Ispovijesti, X, 29-40). Na kraju je dodao da je stalan put iscjeljenja i produbljivanja bratstva temeljan u kontekstu našeg svijeta izranjena ratom: „Što će kršćani biti više ujedinjeni, to će učinkovitije biti naše svjedočanstvo za Krista, Kneza mira, u izgradnji civilizacije susreta punog ljubavi,“ zaključio je Papa.
