Uzvikom Extra omnes, kojima se poziva da Sikstinsku kapelu napuste svi osim kardinala izbornika, i zatvaranjem vrata slavne kapele počela je konklava na kojoj će biti izabran nasljednik pape Franje
U njoj su kardinali prvo položili prisegu da će poštivati proceduru izbora i zavjet šutnje, u izravnom televizijskom prijenosu. Učinili su to pojedinačno, držeći ruku na Evanđelju.
Potom je majstor papinskih ceremonijala Diego Ravelli uzviknuo “Extra omnes” (svi van) i zaključao vrata za sobom.
Papu će izabrati 133 kardinala mlađih od 80 godina koji će biti strogo izolirani od vanjskog svijeta.
Franjo je imenovao 108 od 133 izbornika. Ukupno, 52 su iz Europe, 23 iz Azije, isto toliko iz Latinske Amerike, 17 iz Afrike, 14 iz SAD-a i Kanade i četvorica iz Oceanije.
Danas će kardinali glasati samo jednom i oko 19 sati može se očekivati prvi dim iz dimnjaka na krovu Sikstinske kapele. Očekuje se da će biti crne boje jer papa stoljećima nije izabran u prvom krugu.
U idućim danima kardinali mogu glasati četiri puta dnevno, dvaput prijepodne i dvaput popodne.
Za izbor pape, 267. pape u dva tisućljeća crkvene povijesti, potrebna je dvotrećinska većina, odnosno 88 glasova.
Konklave (od latinskog ‘cum clave’ – s ključem) u obliku sličnom današnjem ustanovljene su 1274. odlukom pape Grgura X.
On je potaknut dugom povijesti političkog upletanja u izbor papa i dugim razdobljima sedisvakancije (upražnjena mjesta rimskog biskupa), odlučio da se kardinali izbornici moraju izolirati, zaključati izvana i da ne smiju otići dok ne izaberu novog poglavara.
Papa Pavao VI. propisao je 1970. da u konklave mogu samo kardinali mlađi od 80 godina, a moraju se sazvati najranije 15 i najkasnije 20 dana od smrti pape ili od njegova odreknuća od službe.
Od 1846. konklave se bez iznimke održavaju u Sikstinskoj kapeli, najpoznatijoj među kapelama Apostolske palače, slavnoj po svojoj arhitekturi i freskama renesansnih majstora Michelangela, Botticellija i drugih po zidovima i na stropu.
Samo glasanje sastoji se od tri faze. U prvoj se pripremaju i distribuiraju glasački listići te se ždrijebom izvlače imena devetorice kardinala koji će sudjelovati u procesu. Trojica su brojači glasova, trojica su “infirmari” (zaduženi za skupljanje glasova bolesnih kardinala), a trojica su revizori.
Glasački listići su pravokutni, na njihovu gornjem dijelu piše “Eligo in Summum Pontificem” (Za vrhovnog svećenika biram), a u donjem je dijelu prostor za ime, koje mora biti jasno napisano tiskanim slovima.
Kardinali listiće ostavljaju u posebnu posudu u obliku urne smještenu na oltaru Sikstinske kapele, točno ispred Michelangelova “Posljednjeg suda”. Pri tom izgovaraju: “Pozivam za svjedoka Isusa Gospodina koji će biti moj sudac, da svoj glas dajem onome za kojeg, pred Bogom, mislim da treba biti izabran”.
Kad svi kardinali završe s glasanjem, brojači prvo provjeravaju je li broj listića jednak broju izbornika. Ako je to u redu, prelazi se na brojanje glasova. Prva dvojica brojača ime pročitaju šutke, a treći naglas i zatim listić probuši iglom kroz riječ “eligo” kako ne bi došlo do dvostrukog brojanja. Revizori sve to kontroliraju.
Iskorišteni listići se spaljuju nakon jedinog glasanja prvog dana konklava i zatim nakon svaka dva završena kruga glasanja (prijepodnevnog i popodnevnog) idućih dana.
No, bude li papa izabran listići se spaljuju odmah (kao u slučaju izbora Benedikta XVI. koji je izabran u prvom popodnevnom glasovanju drugog dana konklava).
Za tu prigodu u Sikstinsku kapelu se instalira posebna peć i dimnjak. Kako bi se javnost na Trgu svetog Petra i u svijetu izvijestila je li papa izabran, prigodom spaljivanja listića dodaju se posebne kemikalije koje dim čine crnim (ako nije postignuta dvotrećinska većina) ili bijelim (ako je papa izabran).
Kako se unatoč kemikalijama mnogo puta nije uspijevalo razaznati koje je boje dim (najčešće je ispao siv), Ivan Pavao II. odlučio je da izbor pape uz bijeli dim mora popratiti i zvonjava zvona bazilike svetog Petra.
Najbolje izglede za izbor na ovoj konklavi, po analitičarima i kladioničarima, imaju talijanski kardinal Pietro Parolin i filipinski Luis Antonio Tagle.
Iza njih se često spominju Ganac Peter Turkson, kozervativni mađarski kardinal Peter Erdo, liberalni bolonjski nadbiskup Matteo Zuppi, latinski jeruzalemski patrijarh Pierbattista Pizzaballa, marsejski nadbiskup Jean-Marc Aveline, malteški kardinal Mario Grech i američki Robert Prevost.
Međutim, u povijesti nije rijetkost da su kardinali izabrali potpuno neočekivanog kandidata poput Karola Woytile 1978. godine.
