Australija je prva zemlja u svijetu koja će zakonski zabraniti korištenje društvenih mreža djeci mlađoj od 16 godina jer smatra da im društvene mreže prekomjerno štete, a sve se više upozorava na često sporan sadržaj te prekomjeran boravak djece na TikToku, Snapchatu i ostalim popularnim platformama.
Prošlogodišnja studija Društvene mreže i mentalno zdravlje mladih pokazala je da čak 95 posto mladih u SAD-u u dobi od 13 do 17 godina koristi neku društvenu mrežu, a više od trećine njih društvene mreže koriste gotovo neprestano. Iako je 13 godina obično minimalna dobna granica koju zahtijevaju društvene mreže, gotovo 40 posto djece u dobi od 8 do 12 godina ih koristi.
Nešto starije, ali relevantne studije iz Hrvatske pokazuju slične rezultate. Društvene mreže postale su dio gotovo svačije svakodnevice, ne izostavljajući pritom djecu i mlade, pa se njihov utjecaj, bilo negativan ili pozitivan, u posljednje vrijeme sve više propitkuje.
Zbog toga smo razgovarali sa stručnjacima koji su za i protiv zabrane korištenja društvenih mreža djeci u Hrvatskoj, a za mišljenje smo pitali i Zagrepčane koji su u svojim stavovima bili poprilično podijeljeni.
Ćaleta: Nisam za potpunu zabranu, ali je svakako potrebna kontrola na sadržajima
Ivan Ćaleta, socijalni radnik iz Centra za sigurni internet, kaže da oni u Centru nisu za krajnosti i potpunu zabranu te da je dobna granica od 13 godina postavljena u Hrvatskoj sasvim u redu. Ipak, ističe da unatoč tome djeca ne bi trebala koristiti internet i društvene mreže bez da su roditelji upoznati sa sadržajem koji im se prezentira.
“Bilo bi dobro i da postoje mehanizmi na društvenim mrežama koji bi omogućili potvrdu roditelja prilikom prijave djeteta na određenu društvenu mrežu”, kaže te ističe kontrolu i nadzor nad sadržajem i aktivnostima djeteta.
Ćaleta kaže da je odgovornost, uz roditeljsku, na platformama koje kreiraju ta pravila i koje određuju koliko su rigorozna ta pravila. “Teško je pratiti svaki korak djeteta, ali roditelj mora biti odgovoran za njega i njegovo ponašanje, kako offline tako i online. Zato je potrebna kombinacija – od pružatelja usluga, roditelja pa do profesora i svih nas koji radimo s djecom. Cjelokupno društvo snosi odgovornost”, kaže.
“Djeca se bude u noći kako bi provjerili što ima na društvenoj mreži”
Mnogi upozoravaju i na problem straha od propuštanja odnosno FOMO-a (eng. Fear of missing out). Riječ je o osjećaju tjeskobe koji nastaje kada osoba misli da propušta uzbudljive ili važne događaje kod drugih korisnika društvenih mreža, što često može dovesti do prekomjerne aktivnosti na društvenim mrežama.
“To primjećujemo kod djece u zadnje vrijeme. Dobivamo informacije da odu spavati, a onda se probude usred noći i provjeravaju vijesti, objave i sve što se događa online. Rade to jer imaju osjećaj da će propustiti nešto jako važno i da zato stalno moraju biti prisutni”, kaže Ćaleta.
“To jest problem, no nije razlog da im se u potpunosti zabrani korištenje društvenih mreža, već da se uvede red i kontrola”, zaključuje.
“Društvene mreže imaju i pozitivne strane”
“Djeca koja koriste društvene mreže bez nadzora mogu se povesti za nečim što su vidjela online pa tako može doći do različitih oblika vrijeđanja, diskriminacije i tako dalje. Može doći i do socijalnog izoliranja djeteta razrednih grupa koje postoje na društvenim mrežama, a to je nešto što im jako teško pada”, kaže Ćaleta navodeći primjer popularnosti praćenja raznih trendova koji su se popularizirali s TikTokom te dijeljenja eksplicitnih fotografija na Snapchatu.
“Ti izazovi predstavljaju nekakvu novotariju u digitalnom svijetu i stalno se mijenjaju. Konstantno dolazi do nekog novog izazova i mi možemo naći rješenje za njega, ali dok se to dogodi, pojavit će se neki novi trend i tako u krug. Što se tiče Snapchata, ondje je dosta prisutna razmjena eksplicitnih fotografija i sadržaja”, kazao nam je.
Ćaleta navodi kako potpuna zabrana bilo čega nije plodonosna u puno životnih situacija, pa onda tako ni u ovom slučaju zabrane društvenih mreža djeci. “Čak i da se zabrana uvede, nisam siguran koliko bi bila provedena u praksi, odnosno koliko bi stroge i rigorozne morale biti mjere koji bi omogućile da se zabrana provede u djelo.
Društvene mreže sa sobom nose razne izazove i rizike, ali nam mogu poslužiti i za dobre stvari te ih možemo koristiti produktivno i proaktivno”, kazao nam je.
Renić: Društvene mreže imaju puno negativnih učinaka na djecu
Politologinja Marija Renić, ujedno i stručnjakinja za sigurnost djece na internetu, smatra da bi Hrvatska trebala slijediti primjer dijela EU zemalja koje aktivno rade na postizanju ravnoteže između roditeljske odgovornosti i snage algoritama.
Ističe da je moderna tehnologija nadmašila sposobnost roditelja da kontroliraju sadržaj i vrijeme koje djeca provode na mrežama. “Ovisnički dizajn aplikacija i uređaja korisnici teško prepoznaju, a borba protiv njih zahtijeva više nego što prosječan roditelj može pružiti”, kazala nam je.
“Zanemaruju se dobne granice koje su društvene mreže postavile”
Renić također naglašava kako problem nije samo vrijeme, već i sadržaj.
“Na društvenim mrežama nema urednika kao u klasičnim medijima, niti postoji dobna oznaka poput one na televiziji ili računalnim igrama. Tu ulogu urednika preuzimaju roditelji, često tek nakon što su djeca već bila izložena štetnim sadržajima. Roditelji su ti koji saniraju posljedice, dok društvene mreže ostaju bez ikakve odgovornosti za sadržaj koji se na njima pojavljuje”, kaže.
Renić ističe da je potrebno zahtijevati pravednije uvjete koji će omogućiti sigurnije digitalno okruženje za djecu. Uz to, upozorava da mnogi roditelji ne propituju situaciju i djeci na uređaje instaliraju aplikacije koje nisu primjerene dobi, čime se, kaže, zanemaruju dobne granice koje su društvene mreže postavile, ali i EU regulative o obradi osobnih podataka.
“Najveća odgovornost trebala bi biti na platformama”
Renić kaže kako bi najveća odgovornost trebala biti na onome tko nudi uslugu, odnosno na platformama, ali da su one, kako tvrdi, dobile mogućnost odgovornost prebaciti na korisnike, a zakonodavci su pod pritiskom da ne uvode dodatne regulative.
“Ako ne proizvođač, ako ne regulator, tko nam ostaje? Roditelj. I tako odgovornost pada na roditelje. To smatram nepoštenom borbom jer algoritmi i ovisnički dizajn nisu fer protivnici. Potreban je snažan signal cijelom društvu da je vrijeme da se ili promijene društvene mreže ili način na koji ih djeca koriste.
Platforme koje koriste “beskonačni scroll” dizajnirane su tako da korisnici teško mogu prestati koristiti aplikaciju, što je jasan znak da nisu prikladne za djecu. Platforma na kojoj se pojavljuje nepoželjan i štetan sadržaj i koja nema sustav za kontrolu i filtriranje tog sadržaja nije mjesto za djecu”, zaključuje Renić.
