Povratnici u Republici Srpskoj suočeni su s ogromnim problemom oduzimanja njihove privatne imovine, koju Ured za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske upisuje kao vlasništvo ovog entiteta, a ljude nikada o tome nije obavijestio. Na tisuće duluma je uzurpirano, a nijedna institucija BiH nije zaštitila vlasnike, iako su im na najgrublji način oduzeta ljudska prava i imovina.
Samo u našoj zemlji je moguće da se građanima pokuca na vrata i obavijesti ih da njihova kuća i zemlja, odnosno očevina, sada pripada Republici Srpskoj. Salim Mustafić je ovu zemlju kupio još osamdesetih godina, ovdje je živio i zasnovao obitelj. Sada mu je uručena plava koverta od koje mu se sledila krv u žilama.
“Ja sam dobio plavu kovertu da se javim u katastar u Milićima. Otišao sam gore. Uručili su mi rješenje na kojem piše da je to sad sve uzurpirano. Pitao sam gospođu pravnicu zbog čega oduzimaju. Rekla mi je da će to sada sve biti zagrađeno, pošumljeno crnogoričnom šumom i bit će glavno lovište Republike Srpske. Ja sam rekao, možete kako hoćete, ali nećete uspjeti. Dok sam živ, neću odustati. Ja ću se boriti”, kaže Salim Mustafić, vlasnik uzurpirane imovine.
Na tisuće duluma zemlje u Podrinju je uzurpirano, a brojni povratnici sada su na sudu, tražeći povrat svoje imovine. Besimu Mustafiću oduzeto je 11,5 duluma zemlje, koja je u vlasništvu njegove obitelji više od stotinu godina. Nitko u Bosni i Hercegovini nije zaštitio ove ljude, pa čak ni institucije Ministarstva za ljudska prava, kao ni ombudsmeni.
“Pozivam Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, pozivam Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica, da nam pruže pravnu pomoć. Da nam pomognu u stvarima i pravima koja su nam oduzeta kako bismo mi, nesrbi, mogli opstati ovdje, jer smo ovdje građani petog reda. Vratio sam se ovdje 1998. godine, vjerujte da mi je bilo lakše nego danas 2024.”, kaže Besim Mustafić.
Da se sve radi smišljeno i bez znanja vlasnika imovine i zemlje, najbolje prikazuje slučaj Alije Hasanovića, koji već tri pune godine vodi bitku s Uredom za geodetske i imovinsko-pravne odnose Republike Srpske. Svaki papir dokazuje da je zemlja njegova, ali Ured je njegovu očevinu upisao kao svoju. Dali su mogućnost Hasanoviću da se žali, no na žalbu je vrlo brzo stigao odgovor da je odbijena. Sada čeka zaštitu pravosudnih institucija, no očito je da se i suđenje namjerno razvlači.
“Evo tri godine, iz vlasti države Bosne i Hercegovine nitko nas nije nazvao. Obraćao sam se svima. Pozivao sam ih i pozivam i danas da sjednemo i vidimo kako ćemo dalje. Jer mi ovo sami nosimo na svojim leđima, a ovo je veoma skupo, prvo financijski, a drugo psihički. Vi se sudite s nekim koga nije briga hoće li to riješiti za dan ili za deset godina”, naglašava Alija Hasanović, borac za prava povratnika u Srednjem Podrinju.
Ovi ljudi smatraju da se sve ovo radi kako bi Republika Srpska stekla određenu imovinu na svoje ime i kako bi sutra možda imala osnovu tražiti samostalnost. Namjere su odavno jasne, no nije jasno zašto institucije Bosne i Hercegovine i međunarodna zajednica mirno promatraju grubo narušavanje ljudskih prava i institucionalno otimanje imovine, što nikako ne bi smjeli.
