Bosna i Hercegovina oko 70 posto svoje vanjskotrgovinske razmjene ima sa zemljama Europske unije. BiH kao mala ekonomija od 1998. godine ima svoju valutu – konvertibilnu marku. Na primjer, Crna Gora već više od 20 godina koristi euro kao svoju valutu.
Pitanje koje se dugo postavlja jest je li potrebno uvesti euro i ukinuti domaću valutu.
Domaći stručnjaci su pokušali dati odgovor na ovo pitanje te razmisliti o tome što bi trebalo učiniti da do toga dođe i bi li građani uopće željeli koristiti euro kao sredstvo plaćanja.
Ekonomist Saša Stevanović smatra, kada se govori o ukidanju vlastite valute, da je to delikatno pitanje.
“Valuta je odraz državnosti, odraz nekog vremena, povijesti, simbola suvereniteta. To nije isključivo ekonomsko pitanje. Na primjer, srpski dinar pojavio se prvi put 1214. godine i to je službeno druga najstarija valuta, prva je britanska funta, koja se pojavila 800. godine. Ako zanemarimo taj povijesni kontekst, ako zanemarimo emocije vezane uz pitanje ukidanja valute, i to promatramo kao ekonomsko pitanje, onda trebamo vidjeti koje su ekonomske koristi. Ako imamo “papir” čija vrijednost se crpi i u potpunosti je vezana za euro. To znači da svaka naša domaća konvertibilna marka predstavlja papir koji cirkulira na domaćem tržištu, a njezina vrijednost ovisi o vrijednosti eura. Iskustvo Crne Gore pokazuje da nemaju domaću valutu, a pitanje je da li malim ekonomskim sustavima domaća valuta donosi koristi, kao i pitanje mogu li mali ekonomski sustavi voditi neovisnu monetarnu politiku”, kaže Stevanović.
Prema njegovim riječima, svi ekonomski šokovi iz Europe odražavaju se i kod nas.
“Nemam podatke o tome koliko se zarađuje na mjenjačkim poslovima i koliko to košta građane. Prelaskom na euro ti troškovi ne bi postojali. Također, izgubila bi se potreba da se vrijednost domaće valute “čuva” kapitalom središnje banke, a onda bi se postavilo pitanje: Što s tim kapitalom? Izuzetno je složeno pitanje, delikatno, ali osim nekih emotivnih, suverenih koristi, ekonomska računica ukazuje da bi bilo opravdano ukinuti domaću valutu. Na kraju, možda je to i pitanje za građane da se putem referenduma izjasne što misle o tome. Također, svaki čitatelj treba postaviti sebi pitanje bi li više volio da plaću prima u eurima i da plaćanja obavlja u eurima”, istaknuo je Stevanović.
Doktor ekonomske diplomacije Siniša Pepić naglašava da Bosna i Hercegovina ima fiksni tečaj prema euru zahvaljujući valutnom odboru, što znači da konvertibilna marka ne može slobodno fluktuirati na tržištu i time nema mogućnost monetarne politike koja bi omogućila prilagođavanje tečaja u slučaju ekonomskih šokova.
“U tom smislu, moglo bi se tvrditi da prelazak na euro ne bi predstavljao značajnu promjenu u pogledu monetarne fleksibilnosti, jer BiH već praktično koristi euro kao referentnu valutu. Međutim, postoje ključne razlike između trenutnog režima valutnog odbora i potpunog usvajanja eura. Dok je konvertibilna marka formalno vezana za euro, zadržavanje vlastite valute daje BiH određenu razinu autonomije i simboličkog suvereniteta. Uz valutni odbor, BiH i dalje ima kontrolu nad svojim bankarskim sustavom, a iako nema mogućnost prilagođavanja kamatnih stopa ili tečaja, zadržava neke instrumente za održavanje financijske stabilnosti. Ako bi BiH usvojila euro, izgubila bi i preostale mehanizme kontrole, poput mogućnosti kreiranja nekakvog minimuma vlastite monetarne politike kroz Središnju banku BiH. To znači da bi bila u potpunosti podložna monetarnoj politici Europske središnje banke (ECB), koja svoje odluke donosi na temelju stanja i potreba ekonomija eurozone, koje se mogu značajno razlikovati od potreba ekonomije BiH”, objašnjava Pepić.
Prema njegovim riječima, u slučaju ekonomskih kriza specifičnih za BiH, ECB ne bi bila obvezna uzimati u obzir specifičnosti i potrebe BiH pri donošenju odluka o monetarnoj politici.
“Pored toga, prelazak na euro podrazumijevao bi ispunjavanje strogih ekonomskih i fiskalnih kriterija, uključujući održavanje niskog proračunskog deficita i javnog duga. Bez provođenja strukturnih reformi, prelazak na euro mogao bi donijeti više štete nego koristi, ograničavajući mogućnosti za ekonomski rast i razvoj. Ukratko, dok fiksni tečaj prema euru zaista ograničava monetarnu fleksibilnost, zadržavanje konvertibilne marke daje BiH određenu razinu kontrole nad vlastitim ekonomskim i financijskim okruženjem. Potpuni prelazak na euro bio bi veliki korak koji bi trebao biti rezultat sveobuhvatne analize i strateškog razmišljanja, uzimajući u obzir dugoročne ekonomske interese zemlje”, naglasio je Pepić.
