Nekada su zaposleni sa srednjom stručnom spremom činili srednji sloj društva, a to je značilo da ne moraju razmišljati o hrani i računima, ali i da mogu sebi priuštiti nešto više – odmore, odlaske na koncerte ili kazališne predstave. Danas je život drastično drugačiji. Srednji sloj u BiH je nestao, a život se sveo na puko preživljavanje. Potrošačka košarica je više nego dvostruko veća od prosječne plaće. Kvaliteta života je sve lošija, piše VL BIH.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna plaća u BiH u 2012. godini iznosila je 826 KM, 2013. bila je 827 KM, 2014. godine 830, koliko je iznosila i u 2015. godini.
Službene statistike
Prosječna plaća u BiH je prije 10 godina iznosila oko 830 maraka, a sada je oko 1370 KM. Istina, rasla je, ali ne u onoj mjeri koliko su porasli troškovi života. Cijene rastu, kupovna moć građana slabi, a životni standard opada.
Zbog sve većeg jaza između prihoda i troškova života građani sa svojim prosječnim primanjima teško preživljavaju od prvog do prvog. O nekim, pa i sitnim investicijama, i ne razmišljaju. Strepe nad kućanskim uređajima jer novca za novi, u slučaju da stari prestane funkcionirati, nemaju. Prosječna plaća u zemlji tijekom posljednjih deset godina povećana je za 558 KM.
Međutim, ovaj rast plaća značajno zaostaje za brzim povećanjem troškova života. Dok su plaće porasle za 67% tijekom desetljeća, potrošačka košarica, koja predstavlja prosječne mjesečne troškove za osnovne životne potrebe četveročlane obitelji, porasla je za nevjerojatnih 97%. U 2014. godini potrošačka košarica je iznosila oko 1846 KM, dok je u srpnju 2024. iznosila 2977,80 KM.
Nadalje, za 1000 KM u 2014. godini građani su mogli kupiti od 25 do 50% više hrane i natočiti oko 20% više goriva, danas su iste količine hrane i goriva znatno skuplje, što dodatno pogoršava životne uvjete. Primjerice, teleće meso 2014. godine koštalo je od 15 do 20 KM, a danas od 30 do 40 KM. Danas je ono za većinu građana luksuz. Pa i brašno je dvostruko skuplje.
S nekadašnju 1 KM za kilogram poskupjelo je na 2 KM. Zanimljiva je i statistika vezana uz osnovne kućne uređaje i namještaj, koja također pokazuje drastične promjene. Primjerice, ormar je prije deset godina koštao 278,22 KM, dok njegova cijena danas iznosi 697,80 KM. Sličan trend bilježi i trosjed, čija je cijena porasla s 516,17 KM na 856,20 KM.
Ekonomski izazovi
Rast cijena se ne zaustavlja na namještaju; hladnjak sa zamrzivačem, perilica rublja i električni štednjak također su znatno skuplji, što dodatno opterećuje proračune kućanstava. Tako je opremanje stana za ovih pet stavki 2014. godine iznosilo 2219,46 KM, a danas košta 3411,97 KM.
Dakle, skuplje za 1191,61 KM u odnosu na prije 10 godina, piše Buka. Ukupna cijena veća je za više od 50%. Ovi podaci jasno ukazuju na to da su plaće u BiH daleko od toga da prate inflaciju i rast troškova života. Građani se suočavaju s ozbiljnim ekonomskim izazovima jer se kupovna moć njihovih plaća smanjuje dok cijene osnovnih životnih potrepština nastavljaju rasti.
Pitanje koje se postavlja jest koliko dugo će građani moći izdržati ovaj nesklad između prihoda i troškova i što vlast planira učiniti kako bi ublažila ovu sveprisutnu ekonomsku nepravdu. Ukupni mjesečni troškovi četveročlane obitelji u BiH u srpnju ove godine iznosili su 2977 KM i za 209 maraka su veći nego godinu prije. I dalje najveći dio iznosa mjesečne potrošačke košarice, 43,74 posto, odnosi se na prehranu, a potom stanovanje i komunalne usluge, odjeću i obuću, obrazovanje i kulturu, higijenu…
Prosječna plaća u FBiH iznosi 1384 KM i pokriva manje od polovine mjesečnih troškova, a minimalna, koja po odluci Vlade FBiH za ovu godinu iznosi 619 KM, dovoljna je tek za petinu potrošačke košarice.
Nakon ovih podataka Saveza samostalnih sindikata BiH suštinsko pitanje je kako uopće preživljavaju stotine tisuća nezaposlenih i građana s mjesečnim primanjima ispod 1000 KM. Građani BiH ne žive, već preživljavaju. Profesor Međunarodnog sveučilišta Burch Sanel Halilbegović kaže da BiH nema ni socijalnu kartu svog stanovništva, sve mjere plasiraju se odokativno i populistički pa je teško dati odgovor na ovo pitanje.
– Kad čovjek ima 1000 KM, sve što nije vezano uz puko preživljavanje ide u nepovrat. Dugoročni problem dispariteta između primanja i cijena je generacijsko zatupljivanje, nepostojanje kulturnog uzdizanja i navike da odete u kazalište, na promociju knjige ili u umjetničku galeriju. To je misaona imenica već sada. Kao država zaglupljujemo, a to vladajuće strukture i žele. Po teorijama Davida Ricarda iz 18. stoljeća, kroz tzv. zakon čelične nadnice ostaje dovoljno novca samo da se stavi nešto u usta i to je to – ističe Halilbegović.
