Frank (49) iz Njemačke već 22 godine prima novčanu nakadu od države koja je namijenjena dugoročno nezaposlenim osobama takozvani Bürgergeld. Kako navode njemački mediji, on tijekom tog vremena nije imao posao, ali ni ozbiljne poslovne ponude.
Isti muškarac smatra kako je cijeli sustav loš, te tvrdi kako on želi raditi, piše Fenix-magazin.
“Cijeli sustav je inherentno bolestan. Nismo mi smislili ovaj sustav, uvijek kažem. Mi smo žrtve, a ne krivci. Vrlo jednostavno: želim raditi. Već 22 godine nisam želio ništa drugo. Znate, život na socijalnim naknadama nije ono što mnogi ljudi zamišljaju. To je više preživljavanje nego život”, rekao je za njemačke medije.
Njemački mediji su ga pitali zašto prima socijalnu naknadu 22 godine.
“Mogao bih nastaviti i govoriti vam o svojim kvalifikacijama, na primjer. O tome da sam godinu dana prije mature bio u SAD-u i da praktički tečno govorim engleski. Mogao bih reći i da sam studirao pravo i dobio dobre ocjene.
U konačnici, bilo je nekoliko stvari koje su dovele do toga da nisam završio studij. Na prijelazu milenija dobio sam dvije dijagnoze: Visoko sam osjetljiv. I vrlo inteligentan. Nažalost, još uvijek se premalo zna da darovitost prate brojna ograničenja”, rekao je Frank.
Frank je objasnio da uvijek iznova razgovara sa Zavodom za zapošljavanje, ali kako se novac države troši na pogrešne mjere.
“Dobivaš nekoliko letaka. Mjesta kojima se treba obratiti, stvari o kojima se treba pobrinuti.
Naravno: Zavod za zapošljavanje pokriva putne troškove, čak i ako su oko 100 km. Jedva da vidite koliko brzo novac sjedne na račun. Nevjerojatna je količina financijskih sredstava koja su u 22 godine potrošena na glupe mjere”, ističe Frank.
Rekao je kako je završio niz obuka, ali ipak nije našao odgovarajući posao.
“Već 22 godine radim sve što Zavod za zapošljavanje traži od mene”, rekao je te ponovio kako je on iznimno darovit i visoko osjetljiv.
Na pitanje koliko je bilo ozbiljnih ponuda za posao u 22 godine, Frank je odgovorio: “Vjerovali ili ne, bio je jedan prijedlog za zapošljavanje. Prije bih rekao: računalo je vjerovalo da je pronašlo podudarnost.
Radilo se o radnom mjestu zaštitara hitne službe. Imam obuku za bolničara, ali nemam iskustva kao zaštitar. A upravo je to bio jedan od deset zahtjeva. Jednostavnim jezikom: nisam mogao ispuniti zahtjev. Baš kao i ostalih devet”.
Smatra kako u traženju posla nije prezahtjevan.
“Znam da mnogi ljudi to misle. Kažem otvoreno i iskreno: ne bi svaki posao bio razuman. Na primjer, isključio bih aktivnost s puno javnog prometa”.
“Imam 48 godina, dakle još 15 godina do mirovine”. Službenik Zavoda za zapošljavanje mi je doslovno rekao rekao: “Gospodine B., sada imamo dvije mogućnosti. Mogu vas stalno maltretirati 15 godina ili te ostaviti potpuno na miru.”
Frank je iznio i svoju financijsku situaciju njemačkim medijima
“Vrlo jednostavno: imam mjesečni prihod od 846,32 eura. Prije nekoliko godina preselio sam se u zajednički stan s drugim ljudima u potrebi. To mi omogućuje da svoje troškove stanovanja držim što je moguće nižim. Imam mjesečnu stanarinu od 283,33 eura.
Kad odbijem struju, telefon i osiguranje, ostaje mi oko 450 eura za život. Ili bolje za preživljavanje. Nisam gladan. Ono što me puno više smeta su optužbe koje moram trpjeti otkako sam počeo živjeti s drugim ljudima”, rekao je Frank. Istaknuo je da od novca kojeg dobije od države uspije nešto i uštedjeti, prenosi Fenix-magazin.
