Pokušaj bošnjačkih žrtava silovanja i drugih ratnih zločina da kroz Hrvatsku i njezino pravosuđe provedu američku presudu protiv Radovana Karadžića i naplate odštetni zahtjev od 4,9 milijardi dolara, barem za sada, nije uspio, prema izvještaju Slobodne Dalmacije.
Općinski sud u Zagrebu, pod predsjedanjem Ive Tisanić Vilček, odbio je priznati 24-godišnju presudu Suda južnog okruga New Yorka pod nazivom “Jane Doe protiv Karadžića”, koja je obnovljena 2020. godine zbog prijetnje zastari i produžena pred nadležnim tijelima u Americi.
Godinama su tužitelji i njihovi pravni timovi pokušavali provesti spomenutu presudu, koja je već postala konačna prema američkom zakonu, na američkom tlu. Međutim, pojavio se problem u vezi s činjenicom da Federalna Republika Jugoslavija i njezini nasljednici nisu posjedovali dovoljno imovine iz koje bi se mogli namiriti zahtjevi 22 žrtve, uključujući one iz slučaja “R. Kadić et al. protiv Karadžića”, koji su tražili ukupno 750 milijuna dolara odštete za silovanje.
Zašto je izabrana Hrvatska?
Isti problem nastao je kada su njihovi pravni timovi pokušali to učiniti u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj pa čak i u Bosni i Hercegovini. Konačno, Hrvatska je odabrana zbog preostale imovine nakon raspada bivše Jugoslavije i nedovršene sukcesije, kao i zbog članstva Hrvatske u EU od 2013. godine, što bi priznanjem presude učinilo njezino provedivo na cijelom teritoriju Unije.
Općinski sud u Zagrebu prvi je put suočen s zahtjevom za priznavanje američke presude u proljeće 2021., koji je tada odbijen zbog proceduralnih razloga (tužitelji nisu naznačili protivstranke od kojih bi se tražila naplata). Međutim, godinu dana kasnije, Županijski sud u glavnom gradu Hrvatske poništio je tu odluku i vratio je na niži sud, kako izvještava Slobodna Dalmacija.
Sada su tužitelji jasno identificirali Srbiju, Crnu Goru, Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu kao protustranke uz Karadžića, zbog njihove uloge tijekom ratova 1990-ih. No, ni to nije pomoglo njihovom slučaju.
“Republika Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina te njezin entitet Republika Srpska nisu sudjelovali u stranim sudskim postupcima u pitanju, niti u originalnim stranim sudskim postupcima u kojima je donesena konačna presuda obnovljena stranom sudskom odlukom koja se predlaže za priznavanje”, stoji u stajalištu zagrebačkog suda.
Važnije je da prema njima proširenje učinaka ove strane sudske odluke na spomenute države bilo bi protivno javnom poretku Republike Hrvatske.
“Što se tiče nadležnosti sudova u Republici Hrvatskoj za postupke koji uključuju strane države i međunarodne organizacije, primjenjuju se pravila međunarodnog prava. Prema pravilima običajnog međunarodnog prava, strana država uživa imunitet od postupaka u drugoj državi u vezi s činjenjem u kojem djeluje kao nositelj javne vlasti”, napisala je sutkinja u svojoj presudi.
Dodala je i da hrvatski pravni poredak ne priznaje institut sudske odluke kojom se zamjenjuje prethodno konačna sudsko odluka radi obnove i produženja te ranije konačne sudsko odluke, niti priznaje kaznenu odštetu u svrhu sprječavanja budućih zločina.
Na primjer, sud u New Yorku svakoj žrtvi dosudio je iznose od 15 do 30 milijuna dolara odštete 2000. godine, te dodatnih 100 milijuna dolara kaznene odštete za silovanje, teške tjelesne povrede, psihičko i fizičko zlostavljanje, duševne boli itd. Danas, uz kamatnu stopu (12% godišnje prema američkom zakonu), to iznosi 129 milijardi dolara.
Odbijenica zagrebačkog suda iznenadila je žrtve i njihove pravne savjetnike, među kojima su istaknuti Muradif Pajt, Bošnjak s američkom adresom, i odvjetnik Ramo Atajić. Smatraju da hrvatsko pravosuđe nije trebalo ulaziti u suštinu spora, već samo priznati američke presude, kako onu iz 2000. godine, tako i produženu iz 2020. godine.
“Sud je pokazao da ne razumije pravne i međunarodne obveze Republike Hrvatske prema američkim presudama. Postoje sporazumi i konvencije koje obvezuju Hrvatsku da prizna konačne američke sudske presude bez ulaska u suštinu i bez otvaranja rasprave”, izjavio je Pajt, izražavajući svoje razočaranje.
On i drugi u savjetničkom timu uvjereni su da će to imati značajne posljedice.
“Nepriznavanje američkih presuda utjecat će na bilateralne odnose između Hrvatske i SAD-a. Postavlja se pitanje o motivima, odnosno zašto Hrvatska riskira oštećenje odnosa s strateškim partnerom zbog presuda koje će u budućnosti pogoditi prije svega one odgovorne za agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu?”, upitao se Pajt.
Presuda čak navodi da se odbijanjem verifikacije presude “štite hrvatski nacionalni interesi”, što postavlja pitanje kojim se nacionalnim interesom služi ako ovom odlukom štiti srpskog agresora od sankcija, dok se uskraćuje zadovoljstvo žrtvama genocida, među kojima su neki i hrvatski građani. Očekuje se žalba, što bi moglo internacionalizirati ovaj problem.
S druge strane, Ministarstvo pravosuđa i uprave RH dosljedno tvrdi da kao tijelo izvršne vlasti ne može tumačiti sudbene odluke, sudski postupak ili komentirati sudski spis.
“Sudovi su samostalna pravosudna tijela čija neovisnost jamči Ustav Republike Hrvatske”, izjavilo je Ministarstvo pod vodstvom Damira Habijana, koji je naslijedio Ivana Malenicu.
“Tajnoviti sastanak Dodika i Milanovića: Iza scene tajnog sastanka Milorada Dodika s hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem na Hvaru prošlog utorka leži veliki političko-ekonomski problem koji će uskoro utjecati na Srbiju i bosansku entitet Republiku Srpsku. Dodik i srpski predsjednik Aleksandar Vučić traže spas od Milanovića”, napisao je sarajevski analitičar i sigurnosni stručnjak Edin Subašić prošlog ljeta.
Prema njemu, Dodik je na zahtjev Vučića letio kod Milanovića kako bi tražio njegov utjecaj na Općinski sud u Zagrebu kako bi zaustavio verifikaciju (a time i provedbu) konačnih američkih presuda protiv Srbije i RS u vezi s tužbama žrtava genocida iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Pantovčak to nije potvrdio niti opovrgnuo, kako izvještava Slobodna Dalmacija.
