U četvrtak 20.6.2024.godine u 20.00 sati na Rtv Herceg-Bosne pogledajte prvi dokumentarni film o žrtvi hrvatskih zatočenika Hercegovine “Priče iz logora IV. Osnovne škole” Mostar. 

19. ožujka 1994. godine raspušteni su svi logori koje su držale postrojbe Armije BiH i Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) nedugo nakon što je potpisan Washingtonski sporazum o prekidu rata između Hrvata i Bošnjaka. Po podacima Hrvatske udruge logoraša u BiH, tijekom rata postojala su 331 logora i mjesta zatočenja za Hrvate.

U tim centrima bilo je zatočeno oko 15.450, a ubijena su 662 Hrvata.

Logor IV. Osnovna škola nalazio se u istočnom, većinski bošnjačkom dijelu Mostara, i u njemu je bilo zatočeno 120 hrvatskih civila i vojnika. Ubijena su ili nastradala sedamnaestorica. Najmlađa žrtva je imala samo 17 godina, a najstarija 54 godine. Više od 30 osoba preminulo je netom nakon razmjene.

O stradanju u tom logoru nakon 30 godina progovorili su u dokumentarnome filmu bivši zatočenici koji su govorili o mučnim detaljima premlaćivanja, zlostavljanja i brutalnosti za koje su odgovorni tadašnji zapovjednici i njihovi podređeni izvršitelji.

Nakon minimalnog broja osuđenih zapovjednika tog logora, od kojih su neki u još u bijegu, podrumski dio objekta bivše IV. Osnovne škole – logora za Hrvate, nakon rata pretvoren je u sjedište Općinskog suda u Mostaru.

Županijski sud u Mostaru je 2007. godine osudio osam nekadašnjih pripadnika bošnjačke Armije BiH na zatvorske kazne u rasponu od jedne do četiri godine zatvora zbog zločina u logoru u IV. Osnovnoj školi u Mostaru.

Najveću kaznu dobio je upravitelj logora Mirsad Ćupinu kojem je izrečena kazna od četiri godine zatvora. Optuženici za najteže ratne zločine i teške povrede treće Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima Mirsad Handžar i Edin Tanović su u bijegu. 

U četvrtak 20.6.2024.godine u 20.00 sati na Rtv Herceg-Bosne pogledajte prvi dokumentarni film o žrtvi hrvatskih zatočenika Hercegovine “Priče iz logora IV. Osnovne škole” Mostar. 

19. ožujka 1994. godine raspušteni su svi logori koje su držale postrojbe Armije BiH i Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) nedugo nakon što je potpisan Washingtonski sporazum o prekidu rata između Hrvata i Bošnjaka. Po podacima Hrvatske udruge logoraša u BiH, tijekom rata postojala su 331 logora i mjesta zatočenja za Hrvate.

U tim centrima bilo je zatočeno oko 15.450, a ubijena su 662 Hrvata.

Logor IV. Osnovna škola nalazio se u istočnom, većinski bošnjačkom dijelu Mostara, i u njemu je bilo zatočeno 120 hrvatskih civila i vojnika. Ubijena su ili nastradala sedamnaestorica. Najmlađa žrtva je imala samo 17 godina, a najstarija 54 godine. Više od 30 osoba preminulo je netom nakon razmjene.

O stradanju u tom logoru nakon 30 godina progovorili su u dokumentarnome filmu bivši zatočenici koji su govorili o mučnim detaljima premlaćivanja, zlostavljanja i brutalnosti za koje su odgovorni tadašnji zapovjednici i njihovi podređeni izvršitelji.

Nakon minimalnog broja osuđenih zapovjednika tog logora, od kojih su neki u još u bijegu, podrumski dio objekta bivše IV. Osnovne škole – logora za Hrvate, nakon rata pretvoren je u sjedište Općinskog suda u Mostaru.

Županijski sud u Mostaru je 2007. godine osudio osam nekadašnjih pripadnika bošnjačke Armije BiH na zatvorske kazne u rasponu od jedne do četiri godine zatvora zbog zločina u logoru u IV. Osnovnoj školi u Mostaru.

Najveću kaznu dobio je upravitelj logora Mirsad Ćupinu kojem je izrečena kazna od četiri godine zatvora. Optuženici za najteže ratne zločine i teške povrede treće Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima Mirsad Handžar i Edin Tanović su u bijegu.