Četiri obrane u prvih pet minuta, tri u zadnjih deset, i ukupno deset, 32 posto. No, Hrvatska nije iskoristila izdanje Mateja Mandića i pobijedila Austriju u drugom kolu Europskog prvenstva (28-28).
Zbog ozljede stražnje lože, koju je vukao s priprema, prvu je utakmicu protiv Španjolske počeo s klupe, sada je sve u redu i Mandić, kao što je i u Zagrebu, potvrđuje da imamo golmana za najveće stvari, piše 24sata.hr.
U Ligi prvaka je ove sezone briljirao, statistički je drugi golman Lige prvaka! Pelisteru je obranio rekordnih 19 lopti, Kolstadu 17…
– Sjećam se da sam u Izviđaču obranio 21 loptu, ali ovo je neusporedivo – rekao nam je ranije.
Mandić, u kojem je 206 centimetara, Izviđačeva je škola, iz koje je Hrvatska na golu dobila već Mirka Alilovića i Marina Šegu. Već sa 17 bio je prvi golman “skauta”, godinu ranije dobio i Nagradu “Dražen Petrović” kao velika sportska nada. Ništa nije promaknulo Zagrebu, u koji je došao pretprošle sezone, a prošlu praktički cijelu prosjedio jer se borio sa zdravstvenim problemima. Ovu je sezonu otvorio vrhunski i nametnuo se kao jedinica hrvatskog prvaka. Sada i reprezentacije.
Majka se živcira
– Imao sam cistu na trtici, zakompliciralo se nakon operacije i pet mjeseci nisam baš ništa mogao raditi, ni trenirati. Samo sam gledao TV i odmarao. I kad sam se vratio protiv Magdeburga, otišla mi je zadnja loža. I još dva mjeseca stanke. Ali sada sam stabilniji, radio sam dosta na sebi jer ne može se samo na račun talenta napraviti nešto.
S još jednim talentiranim golmanom, Dominikom Kuzmanovićem, koji je “jedinica” Nexea i s kojim je cimer, ovog je ljeta branio na SP-u za juniore. Kuzmanović je u siječnju bio i na SP-u sa seniorima, Mandić prošle godine na Europskom prvenstvu.
– Bio sam na klupi protiv Francuske u prvom kolu, a onda pokupio korona virus. Dobro mi je došla juniorska reprezentacija da uhvatim formu makar smo na kraju završili osmi.
Kako ste završili u rukometu?
– Kum je trenirao rukomet i lopta mi je stalno bila u rukama, ali otac mi je rekao da ne mogu trenirati prije nego krenem u školu. I kad sam krenuo, odmah u prvom tjednu, upisao sam se na rukomet. Izrastao sam naglo u osmom razredu, ali visina mi zasad ne stvara puno problema, osim kada su dugačka putovanja pa pate noge.
Tri sestre više su zavoljele odbojku, ali za živce majke Renate bilo bi previše četvero profesionalaca, pa još i rukometaša.
– Gledaju moje utakmice svi, otac Franjo to sve doživljava onako lagano, dok se majka jako živcira. Ali prežive sve.
Jednog Mandića u reprezentaciji već imamo?
– David mi je rođak iz četvrtog koljena. Mi smo iz iste ulice Mandići, u selu Hardomilje, kraj Ljubuškog. Ma svi smo tamo rođaci, pomažemo si. Uzori? Uz Landina volim i Šterbika.
