Prema informacijama ministra financija Marka Primorca, jučer do 11 sati više od 30 tisuća građana upisalo je trezorske zapise Republike Hrvatske, a uplatili su oko 715 milijuna eura.
Iznova se pokazalo da je ministar financija dobro procijenio puls javnosti kad je prethodno građanima ponudio obveznice RH, koje je pak upisalo 43 tisuće građana u iznosu od 1,3 milijarde eura. Ispada da je samo u dvije akcije zaduživanja u ovoj godini država omogućila građanima da iz poslovnih banaka povuku impozantne 2 milijarde eura kako bi mogli uživati u pristojnijim prinosima od onih koje su u visokoinflatornim vremenima nudile domaće banke.
Podsjetimo da su hrvatske poslovne banke bez obzira na promjenu politike Europske središnje banke i rast cijene zaduživanja hrvatskim štedišama i dalje nudile izrazito niske kamate, praktično ravne nuli, te su uživale u izrazito visokim profitima.
Tek nakon što su iz Vlade upozorili bankare da će pažljivo pratiti gomilanje dobiti zahvaljujući ekstremnoj razlici između sve viših kamata na kredite i mizernih kamata na štednju, bankari su počeli dizati kamatne stope, ali i dalje s uvjetima osjetno nepovoljnijima u odnosu na zajamčene prinose po trezorskim zapisima odnosno obveznicima.
Jedina banka koja se koliko-toliko približila državi atraktivnošću uvjeta štednje jest Hrvatska poštanska banka koja je od tada sklopila 16.000 novih ugovora o štednji vrijednih oko 600 milijuna eura. Govorimo, dakle, o tome da je na inicijativu ministra financija iz poslovnih banaka, koje su izrazito škrtarile s kamatama na štednju, u zonu povoljnijih prinosa ukupno prebačeno 2,6 milijardi eura, što je za zemlju veličine RH vrlo značajan i relevantan iznos.
A treba voditi računa i o tome da upis trezorskih zapisa završava u ponedjeljak, 20. studenoga, u 11 sati. S obzirom na to da su u zadnje dvije visokoinflacijske godine izgubile oko četvrtine realne vrijednosti štednje, očito je da je Vlada lijepo procijenila da postoji značajan broj očajnika sa štednim navikama kojima treba pomoći.
“Iznimno smo zadovoljni odazivom građana koji su prepoznali ovu ulagačku priliku. Zahvaljujemo na povjerenju svima koji su sudjelovali u ovom izdanju trezorskih zapisa. Iskaz je to povjerenja u državu i u javne financije koje nikada nisu bile stabilnije. Otvaranje emisije javnoga duga građanima (prvo kroz narodnu obveznicu, a onda i kroz trezorske zapise) predstavlja veliki iskorak u upravljanju javnim dugom, razvoju tržišta kapitala, ali i povećanju razine financijske pismenosti naših građana.
Nastavit ćemo razvijati ovaj segment tržišta javnoga duga, a njegov značaj u strukturi financijskog tržišta općenito s vremenom će rasti”, kaže ministar Primorac.
“Na ovaj način, posebno razvojem državne infrastrukture za što jednostavnije sudjelovanje građana u budućim emisijama javnoga duga, fiskalna politika dobit će novi alat koji će nam omogućiti učinkovitiju provedbu ekonomskih politika.
To će biti posebno važno u slučajevima kada se mjerama monetarne politike ne uspiju potpuno ostvariti željeni učinci – kao što je to bio slučaj s nepotpunom kamatnom transmisijom u HR. Dodatno, ovakvom intervencijom, kamate i općenito prinosi koje bi država isplaćivala financijskim institucijama (kako domaćim, tako i stranim) isplatit će se građanima koji sudjeluju u upisu obveznica i trezorskih zapisa.
Povećava se kupovna moć tih građana, a ujedno se smanjuje neizravni državni rashod koji nastaje uslijed isplate kamate koju HNB plaća poslovnim bankama koje kod HNB-a drže viškove likvidnosti. To će pozitivno utjecati i na gospodarski rast i životni standard građana, a povoljno će se odraziti i na troškove zaduživanja države koji se onda prelijevaju i na cjelokupno gospodarstvo.
Nisu to drastične uštede niti će dug u privatnom sektoru značajno pojeftiniti, ali svakako je pozitivan poticaj koji bi s vremenom (kako se povećava participacija građana) mogao biti i osjetan,” elaborirao je za Jutarnji list ministar Primorac značaj akcija izdanja državne obveznice i trezorskih zapisa građanima.
Danas se nakon provedenih upisa obveznice i trezorskih zapisa stvara dojam da je Ministarstvo financija odlučilo napraviti ono što se kao nužnost nametalo samo po sebi. Međutim, ministar se isto tako mogao prikloniti logici prema kojoj bi dizanje kamata na štednju samo moglo uzrokovati dodatni pritisak na rast cijene zaduživanja ili tezama koje su odjekivale iz HNB-a da su hrvatski štediše pretežito vrlo bogati ljudi.
Čini se da je Primorac shvatio da statistike o visinama depozita mogu biti varljive, a ukupni broj ljudi koji je samo zbog niskih kamata sada napustio banke govori nam da u Hrvatskoj imamo sasvim pristojan broj građana s lijepim štednim navikama.
Ne treba zaboraviti da se još u kolovozu u Hrvatskoj raspravljalo zašto je Ministarstvo financija odbilo uvjete trezorskih zapisa na koje su željele pristati banke. Tada je Ministarstvo ponudilo 150 milijuna eura, banke su pokazale oko 3 puta viši interes, ali do transakcije nije došlo – sve su ponude odbijene. Nudila je država poslije i 20-ak milijuna polugodišnjih zapisa, ali su prihvatili samo polovinu ponuda s kamatama od 3,2 posto.
Željeli su i zamijeniti oko 130 milijuna eura zapisa koji su stizali na naplatu, ali su to platili zbog zaduživanja. Drugim riječima, u takvoj situaciji mnogi ministri bi željeli izbjeći potencijalnu konfuziju s uvlačenjem građana u dijelove financijskog tržišta gdje inače dominiraju veliki igrači financijskog sektora, pa je ipak pronađen put do realizacije zajedničkih interesa hrvatske države i građana.
