U drugom dijelu Znanstvenog skupa na temu „Dvadeset godina od međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine i osnivanja Hrvatskog vijeća obrane 1992. – 2012.“ sudionici su govorili o Hercegovačkoj brigadi HVO-a Knez Domagoj, o procesu stvaranja jedinstvene države Srba iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te funkcioniranju zdravstva, školstva i Katoličke crkve za vrijeme rata.

Pozivajući se na 15 dokumenata od 1991.do 1995. godine dr.sc. Ante Nazor je govorio o uzroku rata i procesu stvaranja jedinstvene države Srba iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kazao je kako Hrvati nisu imali problem s tim da svi Srbi žive u jednoj državi, no problem je bio taj što su granice te države obuhvaćale teritorij Hrvatske. Pri tome je posebno istaknuo kako većina srpskog naroda nije željela živjeti u bilo kakvoj hrvatskoj državi.

Dr. sc. Jakša Raguž u svom izlaganju govorio je o nastanku i djelovanju 1. Hercegovačke brigade HVO “Knez Domagoj”.  Pričajući kakvo je stanje bilo na terenu prisjetio se uspjeha ove vojske kada je prekinut san o velikoj Srbiji na obalama Neretve.“13. lipnja 1992.  hrvatske postrojbe, predvođene generalom Jankom Bobetkom, operacijom „Čagalj“ oslobodile su Jugoistočnu Hercegovinu s Mostarom i Stocem. 15.kolovoza 1992. postrojbe vojske Republike Srpske  krenule su u posljednji veliki napad na južnom bojištu.

Suprotstavila im se 1. Hercegovačka brigada HVO-a „Knez Domagoj“. Iako u mnogome brojčano malobrojniji, i tehnički inferiorniji od srpske vojske, vojnici su HVO-a u teškoj bitci kod Stoca postigli veliku pobjedu i spasili Južno bojište od sloma. Nakon poraza u „Gospojinskoj ofanzivi“ vojska Republike Srpske do kraja rata više nije ni pokušala osvojiti Jugoistočnu Hercegovinu”.

Na kraju izlaganja zaključio je kako je 1. Hercegovačke brigade HVO “Knez Domagoj” pokazala visok borbeni moral i sposobnost te se svojim izvanrednim borbenim rezultatima uvrstila među najbolje postrojbe HVO-a tog tipa.

Jure Krišto, znanstveni savjetnik na Hrvatskom institutu za povijest govorio je o ulozi Katoličke crkve u ratu u BiH. Kazao je kako Katoličkoj crkvi u BiH nije bilo lako za vrijeme rata.

“U oružanim sukobima sviju protiv svih bilo je teško zauzeti stajališta i zalagati se za politička  rješenja. Katolici su bili kompaktno stanovništvo samo u zapadnoj Hercegovini, Tomislavgradu, Livnu, Bos. Posavini dok su u Mostaru i ostalim mjestima bili izmješani sa muslimanima i pravoslavcima”.

Ivan Bagarić se spomenuo ratnog zdravstva HVO-a te istaknuo kako je Glavni sanitetski stožer (GSS) prva organizirana postrojba HVO-a  osnovana u ožujku 1992.. GSS je osiguravao  zdravstvenu skrb stradalim vojnicima, civilima, djeci i ženama, uspostavljao ratne bolnice na terenu, vodio brigu o nabavi lijekova i sanitetskog materijala i osiguravao  potrebni kadar . „Ljudi koji su vodili ratno zdravstvo pokrenuli su pitanje izgradnje Medicinskog fakulteta u Mostaru kao i Kliničke bolnice Mostar.”

Sveučilišni profesor  Miroslav Palameta na temu “Sveučilište u Mostaru tijekom rata u BiH” kratko je kazao kako o ovoj temi nitko do sada nije pisao i ne postoji ni jedan analitički tekst, te da i on sam preuzima dio odgovornosti za taj propust.