Tradicija prenemaganja je svojstvena postkomunističkim i postkolonijalnim društvima. Bolno je simpatična rečenica još od poslije Drugog svjetskog rata, kad je jedan rekao: „Prije rata nismo imali ništa, onda su došle Švabe i uzeli nam sve“. Dobar izgovor za nečinjenje je inertnima zlata vrijedan. Dobro je taj izgovor došao i komunističkim ideolozima, da mogu kazati da su iz ničega napravili nešto, čisto da ih ne pitaju zašto nisu napravili puno više ili barem koliko je potrebno čovjeku za pristojan život. Ipak, u društvu kakvo je bosansko i hercegovačko, izgovori i te kako imaju pozadinu, opipljivi su, stvarni i dokazivi. Nije teško dokazati da živimo u nemogućem društvu, s nemogućim društvenim uređenjem, u korumpiranom ozračju u kojemu gradonačelnik može prekopati i rasprodati cijeli grad, kraj doma svakoga od nas dati da OMV „posadi“ po jednu benzinsku crpku, a da za to ne pretrpi nikakve posljedice. I usput kupi sebi kola od kojih 100.000 maraka ili eura, a da ga nijedan građanin ne upita: „Odakle ti pare?“. Činjenica da je BiH kolonijalno a ne postkolonijalno društvo u kojem se korupcija financira uglavnom austrijskim novcem koji ćemo svi vraćati (i već vraćamo kamatu, unaprijed) toj istoj Austriji čini da se protiv korupcije ne možemo ni pobuniti. Izvor novca je napolju, pritječe kako pritječe, ako se pobunimo – zavrnut će se slavina i društvo će kolabrirati. Ipak, da se ne bismo pobunili protiv korupcije i kolonizacije, stalno nas podjećaju na to da ćemo svi pomrijeti od gladi ako ne budemo mirni, poslušni i pravi „Europejci“. Zapravo nam ne dopuštaju da dotaknemo dno, da se ne bismo mogli odgurnuti od tog dna i uzeti stvar u svoje ruke, reći „ne“ i unutarnjoj i vanjskoj kolonizaciji.

Ono što političari zovu „zamjenom teza“ zapravo je nakaradna licemjerna proteza koja istini stoji kao lažna brada. Uporno ponavljanje teze da su nas do ovoga doveli političari koji misle samo na sebe a ništa ne rade za narod, jedna je od najstarijih i najpogubnijih. Političari, pa i ono što čine, posljedica su općeg stanja. Ljubo Bešlić, gradonačelnik Mostara, tu je kao Hrvat. Ne treba to dokazivati, više se trudi dokazati da nije toliko Hrvat koliko je kozmopolit i tolerantan. Shvatio je da je krunski dokaz njegove tolerancije – tolerancija prema strancima i onima koji imaju novac. Zato se na Španjolski trg moraju postaviti svjetiljke iz Španjolske, recimo, po cijeni kojih 8000 eura, a svaki pojedinac s novcem je dobrodošao, može Mostaru učiniti što i kako hoće, bez puno problema. Ipak, nije on toliko kriv koliko ozračje u kojem može tako djelovati i ostati na vlasti, kroz antagonizam između Hrvata i Bošnjaka te ignoriranje srpske zajednice. I on, kao razlog nečinjenja, spominje nesređenu situaciju u Bosni i Hercegovini, onako „širok i tolerantan“, poziva se čak i na globalnu ekonomsku krizu.

Vlada Republike Srpske, recimo, navodi Bosnu i Hercegovinu kao „okov“ Srpskoj i njezinu napretku. To je, možda, i istina. Ipak, i u „okovima“ države kakva je Bosna i Hercegovina (odmah do Mianmara po svemu), ponešto se može uraditi na poboljšanju uvjeta života u Rudom, Kalinoviku, Ljubinju... Za nepomaganje tim krajevima krivi se nesređena situacija u zemlji, novac koji RS-u „pojede“ Sarajevo. U Federaciji je stanje još gore. Za propast Krivaje, Pretisa, čini se i Agrokomerca i drugih nekad uspješnih poduzeća, krivi se nesređenost i podijeljenost zemlje, dakle RS; krivom se nađe čak i nikome osim službenom Sarajevu čudna težnja Hrvata za vlastitim entitetom. Čujem i kako za loše ekonomsko stanje u Srebrenici krive Milorada Dodika, predsjednika RS-a. Doznajem da je u Srebrenicu pristiglo toliko novca da bi se za nj moglo izgraditi četiri do pet Srebrenica, s kompletnom cestovnom, vodovodnom i drugom infrastrukturom. Ipak, međunarodna zajednica ustrajava na svojim pretpostavkama koje, izrečene iz tih krugova, moraju biti tretirane kao činjenice. Hillary Clinton će opet, sa znanjem o nama ekvivalentnom znanju o buljoustim zvijerima s Venerinih satelita, reći: „Krajnje je vrijeme da se političari u BiH uozbilje, da BiH najzad može krenuti k europskim i svjetskim integracijama“.