Bosna, za razliku od Hercegovine, voli neodređenost. Nema žurbe, odlučit će se kasnije, neka se spomene sad, poslije ćemo vidjeti. Umjesto da se kaže „Pretučen taj i taj“, čaršija voli reći „Pretuklo ga“. Živka Budimira, da mu je sjedište nesretne stranke

Uvijek sam mislio da je bolje biti neodgojen nego pogrešno odgojen. Za neodgojenog uvijek postoji prilika da se dobro odgoji. S pogrešno odgojenim, ne zna čovjek što bi. Kad je ljudski stvor odgojen da ne poštuje drugo i drukčije, teško je s njim, i Bogu i ljudima.

Nije lijepo naslađivati se tuđom nevoljom. Nije lijepo ni drugima nevolju praviti niti željeti. Nije mi se svidjelo kako se političari smješkaju i govore o neovisnosti pravosuđa i kako treba pustiti sud da radi svoj posao, iako znaju da je sud kvaran i korumpiran,

Ne moraju svi znati značenje riječi „dijalektika“, ali za dinamiku svi znaju. Dinamika je kad u roku odmah gledate kako u Bostonu policija juri kolima za dvojicom „jesu – nisu“ terorista, kako ispaljuju na njih kilograme metaka, dijelom ih ubijaju a dijelom hvataju žive.

Višestranačje u našoj zemlji, onoj s nijemom himnom, postalo je još višestranije. Odcijepljeni i od manira cijepljeni Željko Komšić odveo je nešto nesreće iz SDP-a, da

Vjerovali ili ne, ne tako davno, u Europi su živjeli lavovi. Nekoliko milenija prije, daleko nakon vremena dok su ljudi tek postajali čovjekoliki. Neandertalci su muku mučili s njima prije nego što su ih naši preci, davni homo sapiensi, došavši iz Afrike, potisnuli.

Jedna glava iz troglavog bh. Predsjedništva umislila je da misli svojom glavom. Željko Komšić, nekada doglavnik glave zvane Zlatko Lagumdžija, svoju je glavu odcijepio od SDP-a i postao svojeglav. Dugo je najmudrija svoja glava gluvarila,

Kažu da smo taoci politike. Pa, jesmo. Birali smo političare, pa smo im postali taoci, kažu. A ne pitaju se jesmo li imali izbora. Formalno, jesmo. Praktično, nismo. Birali smo nacionaliste, kažu. Jesmo. Ispalo je i da su oni koji nisu nacionalisti

Sjećam se još tih vremena ranih osamdesetih kada smo Ivica i ja radili na zgradama u Mahali donjoj. Tinejdžeri željni para koje nam roditelji nisu mogli ili nisu htjeli dati, bavili smo se jednim od najstarijih zanata na svijetu, kopanjem.

Na TV-u smo saznali da Zdravko Mamić, trener zagrebačkog Dinama, mrzi Srbe. Ta strašna vijest je odjeknula Hrvatskom poput groma iz oblačna neba. Ucviljena hrvatska javnost je natjerala Zdravka, zdravog i svjesnog Hrvata kojem se ne sviđa ni politika ni

Neodgovorni pojedinci su, kažu, reketarili međunarodnu kompaniju McDonald's koja zapošljava 45 ljudi iz Mostara i okoline. Tražili 100.000 KM da sve „prestane“, da se inspektori i mediji okane ocrnjivanja jelovnika poznatog restorana. Sprega medijske,

Mislim da svakome treba država. Ne država po mjeri čovjeka nego država koja neće mjeriti ljude, država koja će služiti ljudima a ne ljudi njoj. Nešto je u konceptu države pogrešno preneseno i prevedeno na ove naše prostore. Recimo, prilikom izbora.

Je li se krug bosanskog filma zatvorio? Je li se novi bosanski film, filmom „Jedan dan u životu berača željeza“, vratio u rane osamdesete? Je li moguće očekivati da se, kao u doba Kusturičina filma „Skupljači perja“ ili „Dom za vješanje“,

Svaki dan se čovjek oprosti sa sobom od jučer. Sa svakim novim znanjem, sa svakim satom, drugačiji smo. Možda ne postajemo uvijek bolji, ali drugačiji da. Čovjek nekad ne voli sebe od jučer, ali argumenti tjeraju na uviđanje, shvaćanje, promjenu.

Još se nije našao sociolog koji bi argumentirano obrazložio nedostatak individualne i kolektivne svijesti u Hercegovini i Bosni. Eufemiziranje činjeničnog stanja i ušminkavanje stvarnosti, prešutno se odobrava, medijski i politički.